ZDRAVSTVENO-ZNANSTVENI RAZLOZI ZABRANE JEDENJA SVINJSKOG MESA

Ovaj članak predstavlja svojevrsnu zdravstveno-znanstvenu okosnicu svega onog čemu nas uče još u mektebskim klupama. U anketi koju sam radila među djecom školske dobi, ali i među slušateljicama koje redovno posjećuju moja predavanja, poražavajuća je činjenica da niko od njih nije naveo drugačiji argument za nejedenje svinjskog mesa, osim da je nezdravo i da je masno. Stoga, smatramo ovaj članak izuzetno bitnim kako bismo se educirali u pogledu jedne od osnovnih odrednica i prepoznatljivosti muslimana glede prehrane, a to je zabrana jedenja svinjetine, krvi, strvi.

U narednim redovima slijedi opis svinje kao životinje, bolesti koje prenosi, kao i naučna pozadina nejedenja svinjetine. Moje dugogodišnje istraživanje ove teme i razgovori među nemuslimanima, te objašnjenje stavki koje ovdje iznosim dalo je rezultate da su mnogi od njih prestali sa konzumiranjam svinjetine, ali i počeli da konzumiraju samo meso zaklano na halal-način. Znanstvene činjenice, podastrte dokazima, ruše sve predrasude, samo ih treba usmjeriti u pravo vrijeme i na ispravan način.

Kur’anska zabrana konzumiranja svinjetine

Zabrana konzumiranja svinjetine u Kur’anu se navodi na četiri mjesta:

“On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekara, 173)

“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano…” (El-Maida, 3)

“Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma što drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.’ A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.” (El-En’am, 145)

“On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad – pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti.” (En-Nahl, 115)

Znanstvenici su tek unatrag nekoliko desetljeća potvrdili činjenice i razloge zabrane konzumiranja svinjetine, a u nastavku navodimo naučne dokaze koji potkrepljuju ove zabrane, te činjenicu da halal – dozvoljenu hranu treba da jedu svi, a ne samo muslimani.

Znanstveno dokazane posljedice jedenja svinjskog mesa

Svinjetina kao meso sadrži veliku količinu masti koje se nalaze u unutrašnjosti stanica mišića, dok je masno tkivo goveđeg mesa odvojeno od mišićnog tkiva i nalazi se izvan stanica, u vezivnom tkivu. Naučna istraživanja pokazuju da, kada čovjek pojede hranu životinje koja je svežder (svinja), masnoća takve životinje apsorbira se bez prerađivanja ili uklanjanja štetnih tvari. S druge strane, masnoća biljojeda (ostale stoke) emulgira se i apsorbira u crijevima čovjeka, i onda se prerađuje u organizmu. Na ovaj način, naš organizam metabolizira takvo meso – i sve ono što je njegov otpadni produkt odstrani se iz organizma.

Holesterol koji potječe od svinjske masti, a za koji je analizom utvrđeno da se u organizmu pojavljuje u krvi u vidu semi-holesterola pleomorfika (mijenja oblik), koji uzrokuje povećan krvni tlak i aterosklerozu, pronađen je i u stanicama oboljelih od raka, što znači da prilikom konzumiranja svinjske masti postoji rizik od obolijevanja od raka.

Svinjsko meso sadrži spojeve koji su bogati sumporom, a to negativno utječe na tetive, ligamente i hrskavicu, te dovodi do propadanja kostiju. A tkiva koja sadrže sumpor propadaju brže i iz njih se širi neugodan miris uzrokovan hidrogen-sulfatnim plinom. Primijećeno je i da se iz konzervi u kojima se nalazi svinjetina, a koje su propisno zatvorene, nakon nekoliko dana počinje širiti taj neugodan miris. Uvjerite se sami i na svinjskim paštetama i salamama koje tek otvorene užasno smrde. S druge strane, ostale vrste mesa podvrgnute su istom eksperimentu i pokazalo se da govedina sporije propada, te da se iz ove vrste mesa ne širi neugodan miris. Svinjetina također sadrži veliki postotak hormona rasta (somatotropina), što utječe na povećanje stomaka (pivski stomak) i povećava postotak rasta, što se naročito odnosi na rast i razvoj raka. (Qamar M. F., Raza I., 2012, Scientific evidences that pig meat (pork) is prohibited for human health. Scientific Papers. Series D. Animal Science, Vol. LV, ISSN-L 2285-5750, 281–286)

Bolesti kao posljedica jedenja svinjskog mesa

Glavni produkt metabolizma hrane koju pojede svinja jeste mokraćna kiselina. Sve ono što svinja pojede i što se metabolizira u obliku mokraćne kiselina ostaje u njezinom organizmu u koncentraciji od 98%, a samo 2% izbacuje van putem urina, fecesa (izmeta) ili znoja. Dakle, kada osoba pojede “sočni” svinjski odrezak, u najvećem postotku jede mokraćnu kiselinu svinje, koja sadrži mikroorganizme reda bakterija, virusa, gljivica i parazita. Kao posljedica nakupljanja mokraćne kiseline, u organizmu čovjeka nastaju sljedeće metaboličke bolesti: giht, Chronova bolest, artritis i osteoporoza, Gausherova bolest, Pompeova bolest i druge glikozne bolesti, mukopolisaharidoze, bolest nakupljanja estera holesterola i Wolmanova bolest, leukodistrofije, lipodistrofije i druge bolesti (https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-sciences/gout).

Od ovih bolesti treba izdvojiti giht, koji predstavlja upalu zgloba (artritis), a uzrokovan je stvaranjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima. Napadi gihta povezuju se s pijenjem alkohola, konzumiranjem svinjskog mesa i visokim životnim standardom. To je svojevrsna “kazna” za “lagodni stil života”. (D. Karolyi, K. Salajpal, G. Kiš, M. Đikić, I. Jurić, Influence Of Finishing Diet on Fatty acid profile of longissimus muscle of black Slavonian pigs, original scientific paper, ISSN 1330–7142)

S obzirom na moju profesionalnu orijentaciju, svjedok sam slučaja pacijenta E. P. (45), koji je po profesiji lovac i mesar. Na sedmičnoj razini pojede barem nekoliko kilograma svinjetine u obliku pečenja, te svinjskih suhomesnatih proizvoda i pašteta. Uzimajući anamnezu pacijentu i vidjevši u kojoj ga mjeri njegova prekomjerna tjelesna težina i neobuzdano konzumiranje svinjskog mesa na svakodnvenoj razini čine bolesnim, zaključio je da sam jede i biva uzrok svoje bolesti. Pacijent je od zdrave osobe u posljednih deset godina došao na invalidnog pacijenta koji hoda sa štakama, pošto je bolest prešla na oba stopala. Stopala su posljedično otečena, izdeformirana i iznimno bolna. Unazad deset godina dijagnosticiran mu je giht, s visokom razinom urata u krvi.

Da pojasnim, mokraćna kiselina je spoj koji nastaje u našem organizmu kao završni produkt razgradnje purinskih baza. To su dušikom bogati spojevi koji ulaze u sastav svih nukleinskih kiselina, pa prema tome i velikog broja namirnica životinjskog porijekla, a najviše svinjskog mesa. Mokraćna kiselina u organizmu se metabolizira do urata. Stoga, visoka razina urata u pretragama krvi, uz ostale važne dijagnostičke parametre, ukazuje na razvoj gihta. Visoki urati u krvi su praćeni oticanjem zglobova, najčešće zglobova na stopalu, te jakim akutnim napadima boli, kada se oštri kristali mokraćne kiseline talože na zglobove. U hroničnoj fazi, bol je svakodnevna i dovodi do trenutne ili trajne invalidnosti oboljelog. (https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-sciences/gout)

Svi lijekovi koje pacijent koristi, a to su nesteroidni antiinflamatorni (protuupalni) lijekovi (NSAIL) sprečavaju samo pojavu prostaglandina (uzročnika boli), ali ne djeluju na smanjenje stvaranja mokraćna kiseline. Jednostavno rečeno, ovim se lijekovima samo privremeno maskira bolest smanjenjem simptoma bolesti. (https://www.sciencedirect.com/topics/agricultural-and-biological-sciences/gout)

To bi značilo da će se potpuno rješenje ove bolesti postići prestankom unošenja uzročnika bolesti, dakle svinjetine, tj. mokraćne kiseline iz nje u koncentraciji od 98%. Kako smo pacijentu detaljno pojasnili sve gore navedeno, on je ostao zaprepašten sa dvije stvari. Prvo, da je sam sebi suicidalno nanio štetu i bolesti, i drugo, da u potpunosti mora mijenjati prehrambene navike. Jer, istraživanja su pokazala da osobe koje konzumiraju svinjetinu u najvećem postotku prvenstveno obolijevaju od gihta, i ostalih arteroznih oboljenja zglobova, što za sobom vuče nesagledive posljedice, te u nekoliko godina dolazi do značajne invalidnosti i nesposobnosti za život.

Jedini lijek za giht jeste potpuna promjena prehrambenih navika, dakle, eliminiranje svinjskog mesa, ali u manjoj mjeri i ostalih namirnica biljnog i životinjskog porijekla koji sadrži purine. Drugi lijek je eliminiranje mokraćne kiseline iz krvi. To se postiže putem hidžame. Hidžama zaslužuje obradu zasebne teme, stoga se sada nećemo zadržavati na ovome. No, samo da navedem da su pacijentu E. P., nakon samo dva ciljana tretmana hidžamom, urati dijagnostički pali na pola svoje vrijednosti. Rezultat je dobiven mjerenjem istih iz krvi oboljelog. Osim toga, lijeva noga pacijenta potpuno je postala bezbolna. No, radi nepridržavanja dobivenih uputa te ponovnog konzumiranja svinjskog mesa, oboljeli je u roku od osam sati nakon konzumacije, a koliko je potrebno da se mokraćna kiselina metabolizira i kristalizira na zglobove, dobio napad gihta desne noge, inače manje oboljele od lijeve noge. U konačnosti, pacijent je na teži način shvatio da jede uzrok svoje bolesti! S druge strane, svijetli su primjeri pacijenata koji su potpuno promijenili prehrambene navike (čitaj: ne jedu svinjetinu) i stil života i koji se redovno podvrgavaju ciljanim detoksima hidžamom, te su od poluinvalidnih osoba došli na razinu potpuno zdrave osobe.

Svinja kao prijenosnik zaraznih bolesti

Svinja je prijenosnik više od 450 zaraznih bolesti. Od toga 57 se može prenijeti na čovjeka, pored onih koje nastaju uslijed konzumiranja svinjskog mesa kao što je arterioskleroza i mnoge druge. Glavni je uzročnik pojave bolesti kao što su meningitis, svinjska groznica, te značajan prijenosnik hepatitisa E, uzročnik multiple skleroze, raka jetre i ciroze.

Dva najznačajnija uzročnika prijenosa zaraznih bolesti svinjom su: Trichinella spirallis, koja uzrokuje trihinelozu, i Tenisa solium, koja uzrokuje tkivnu trakavičavost.

● Trihineloza. Jedan od najopasnijih uzročnika koji prenosi svinja jeste Trichinella spirallis. Učahurene larve T. spirallis u najvećoj koncentraciji nalaze se u štakoru. Kako je svinja svežder, ona se jedući štakore zarazi ovim parazitom koji njezinom organizmu ne može naštetiti. Infekcija kod čovjeka nastaje jedenjem zaraženog svinjskog mesa koje sadrži ličinke. Djelovanjem probavnih enzima i solne kiseline, u organizmu čovjeka oslobađaju se ličinke, koje prodiru među epitel dvanaestopalačnog i tankog crijeva i sazrijevaju tokom četiri presvlačenja u vremenu od dva dana. Nakon oplodnje, pet dana poslije infekcije, ženke počinju izlijegati žive ličinke narednih 4–12 tjedana. Pojedina ženka izleže oko 1.500 ličinki. Izlegle, prodiru u cirkulaciju crijevnog zida, odakle dospijevaju u srce, pluća i, konačno, arterijskom krvlju u sistemski krvotok, čime dolaze u sva tkiva. Ličinke koje dođu u poprečnoprugaste mišiće jedino tamo mogu nastaviti svoj razvoj. A to su mišići dijafragme (ošita), jezika, vrata, međurebarni, ruku, nogu i žvakaći mišići. Unutar ovih mišića ličinke stvore zaštitnu membranu, spiraliziraju se i inkapsuliraju. One koje odu do glatkih mišića, u njima se ne mogu učahuriti, nego izlaskom iz njih uzrokuju teške erozivne upale. Kod bilo kakvog pokreta ličinke unutar poprečnoprugastog mišića oboljeli osjeti nesnosne napade boli.

Važno je znati da svi antiparazitarni lijekovi, kao što su mebendazol, tiabendazol i albendazol, koji se koriste u liječenju ove bolesti, sprečavaju samo crijevnu fazu bolesti. No, jednom kada se zarazite ovim parazitom, zaraženi ste cijeli život. Specifičan simptom koji ukazuje na sustavno oboljenje (uz anamnezu jedenja svinjskog mesa i slično) jeste karakteristično krvarenje u korijen nokta, bjeloočnice i sluznice. Rana crijevna faza bolesti najčešće prođe nezapaženo ili nedijagnosticirano pošto ima tipičnu kliničku sliku brojnih crijevnih bolesti. S druge strane, sustavna i progresivna su jako teške kliničke slike gdje su trihinele već duboko u srcu, moždanim ovojnicama, mozgu i slično. Smrtnost ovih oblika bolesti je oko 50%.

Značajno je spomenuti i da se larve T. spiralis uništavaju tek zamrzavanjem mesa na ispod -15 °C kroz 30 dana, ili kuhanjem mesa iznad 70 °C kroz nekoliko sati. (Richter B., Medicinska parasitolologija. 6. izd. Zagreb: MERKUR A.B.D., 2002)

● Trakavičavost. Drugi uzročnik koji se prenosi preko svinjskog mesa, a uzrokuje tkivnu i viscelarnu trakavičavost, jeste Tenia sollium. Svinja se zarazi jedući hranu zagađenu jajašcima T. solium. Probavni sokovi u njenom organizmu razore jajašca koja izlaze iz svojih ovojnica i odlaze u mišiće gdje se učahure. Čovjek pojede termički nedovoljno obrađeno svinjsko meso, unutar kojeg se nalaze ličinke trakavice. Kod oboljelog može se razviti neurocisterkoza, uz izražene epileptične napade, prolazne pareze, meningoencefalitis te oštećenja vida i hidrocefalus. Osim toga, očna cisterkoza dovodi do teških oštećenja vida, a cisterkoza mišićnog i potkožnog tkiva može dovesti do teških oštećenja mišića.

Napominjemo, nije nužno jesti svinjsko meso zaraženo trakavicom. Ova trakavica može se prenijeti prljavim rukama (fekalno-oralni put), zaraženom ostalom hranom (naješće salate) i vodom. Također, jednom zaraženi, ostajete zaraženi cijeli život. Trakavica se u mesu uništava tek izlaganjem mesa na -18 °C više od 30 dana, te kuhanjem na temperaturi iznad 70 °C kroz nekoliko sati. (Richter B., Medicinska parasitolologija. 6. izd. Zagreb: MERKUR A.B.D., 2002)

I još nešto…

Mnogi koji ne vode računa o tome šta kupuju rizikuju da kupe produkte u kojima su u većoj ili manjoj mjeri prerađeni svinjski sastojci. Ovdje mislimo na sapune dobivene od prokuhanih svinjskih kostiju, šampone, regeneratore, kreme protiv bora, losione za tijelo, paste za zube itd.

Zatim u hrani koju svakodnevno jedemo mogu se naći svinjski sastojci. Neke firme koriste, naprimjer, svinjske dlake ili proteine od svinjske dlake kao “poboljšivač” tijesta. U kolaču od sira, i raznim poslasticama, kao što je mousse od čokolade, tiramisu i puding od vanilije – i u svemu što se hladi u supermarketima nalazi se najčešće svinjska želatina kako bi što bolje izgledalo. Ovo je samo nekoliko stvari iz naše svakodnevnice, jer nabrojavanje svega onoga u čemu se koriste sastojci od svinje uzelo bi nam mnogo prostora.

Nažalost, možemo slobodno da zaključimo da je svinjetina svugdje oko nas, a, ako se ne čuvamo, i u nama. No, ukoliko se pravilno educiramo, osvijestimo i educiramo ljude u svom okruženju, onda sve ovo možemo izbjeći u svrhu, prije svega, postizanja zadovoljstva Uzvišenog Allaha, te poboljšanja našeg zdravlja. Nadamo se da ćete pri sljedećem upitu zašto ne jedete svinjetinu odgovoriti malo većim i/ili dubljim odgovorom osim da je nezdrava, masna ili da ju ne jedete iz vjerskih razloga. Imate barem 450 infektivnih razloga, i/ili 57 razloga sistemskih infekcija organizma da navedete.

Vildana Semić-Isaković, mag. san. ing. / www.el-asr.com