ZAŠTO SE IZLAZI NAKON NAMAZA PRIJE ZIKRA?

Pitanje: I. Dž.:

Moje pitanje je vezano za napuštanje džamija od strane pojedinaca, pod izgovorom novotarija i nedopuštanje održavanja dersova u džamijama od strane ljudi koji su islamsko znanje stekli u arapskim zemljama. Zar Islamska zajednica nije mogla, u interesu održavanja jedinstva muslimana, dopustiti održavanje predavanja ljudima koji su stekli zavidno islamsko znanje, poput recimo dr. Safeta Kuduzovića, u svim džamijama u Bosni, osim u džamiji Kralj Fahd?
Odgovor:

1. Smatramo neprimjerenim napadan izlazak iz džamija, ponekad i iz prvoga saffa,  nekih pojedinaca prije okončanja namaza, onako kako se to obavlja kod nas, jer se tim postupkom, posebno u nekim manjim sredinama, podižu tenzije i grade vještački zidovi među džematlijama, širi se nepovjerenje, podozrenje i slabi džemat. Zato je to pogrješna i štetna praksa. Nadamo se da će pojedinci koji to rade čim prije uvidjeti štetnost takvih postupaka. Pozivamo ih da tumačenje i prosuđivanje što jeste sunnet a što bid’at ostave našoj ulemi. Svojim tumačenjem ulema preuzima na sebe odgovornost za ispravnost ili eventualnu grješku u interpretaciji učenja islama kao i obrednoj praksi.

2. Mnogi naši imami, profesori, muftije i reisu-l-uleme stjecali su znanje u arapskim zemljama i obavljaju ili su obavljali različite poslove, uključujući i vazove po džamijama, unutar organa i ustanova Zajednice. S druge strane, ima pojedinaca (obrazovanih ovdje ili vani) koji tumače islam, posebno u oblasti fikha i praktičnih propisa, ali i u nekim manje važnim dogmatskim pitanjima, drugačije od tumačenja koje se kontinuirano već više stoljeća naučava kod nas kroz ustanove Islamske zajednice, posebno vjersko-obrazovne (hanefijsko-maturidijska interpretativna tradicija), što unosi neku vrstu pometnje među džematlije, a potencijalno može voditi razdoru u džematu. Također, okupljanje i grupisanje na toj osnovi i bezbjednosno se pokazalo problematičnim. Unositi priču o mezhebima i mezhebskim razlikama među običan svijet u našoj situaciji jeste, najblaže rečeno, avanturizam koji je suvišan, pa i opasan u vremenu i prostoru u kojem živimo. Što to prije shvate dotični pojedinci, bolje i po njih i po sve nas. Nema zapreke da se o različitim gledanjima, posebno onim važnijim, raspravlja u naučnim krugovima i forumima (ne onim putem interneta), ne opterećujući njima vjernike u džamijama, na predavanjima, hutbama i drugim sličnim prigodama. Zbog svega rečenoga, bilo bi neodgovorno u ovakvim okolnostima pustiti tako usmjerene pojedince da rasprave o spomenutim pitanjima i različitim tumačenjima unose u naše džamije i druge prostore u kojima se vjernici okupljaju radi jačanja jedinstva džemata i pronalaska duhovnog mira i okrjepe. Različita tumačenja, na način kako to rade neki pojedinci, ne doprinosi jedinstvu muslimana kod nas, već upravo njihovom razjedinjavanju. A Allah najbolje zna.