U KABURSKOME ŽIVOTU ČOVJEK NEMA OSJEĆAJA ZA VRIJEME

ŽIVOT I SMRT: ŽIVOT U BERZAHU JE IZVAN VREMENA

Za vrijeme bivanja u berzehu umrli je u stanju opažati pojedine stvari. U kaburskome životu čovjek nema osjećaja za vrijeme. Kada bude spušten u kabur ostaje u njemu do Sudnjega dana misleći da je u njemu ostao samo dan ili dio dana. Živi primjer za to dao nam je Uzvišeni Allah govoreći o stanovnicima pećine koje je uspavao tri stotine i devet godina. Kada su se probudili, pitali su se koliko su ostali, o čemu nam Kur’an govori: ” Mi smo ih, isto tako probudili da bi jedni druge pitali. ‘Koliko ste ovdje ostali?’ — upitajedan od njih. ‘Ostali smo dan ili dio dana’ – odgovoriše.” (El-Kehf, 19)

Zašto. su stanovnici pećine kazali da su ostali u snu dan ili dio dana? Zbog toga što su jedni drugima gledali u lica ili odjeću na kojoj nisu našli nikakvih promjena. Da su kojim slučajem prilikom buđenja iz sna našli svoje nokte i kose duge, brade pobjdjele, da su na svojim licima vidjeli tragove godina, ne bi kazali da su ostali dan ili dio dana. Međutim oni su to­kom tih tri stotine i devet godina živjeli izvan vremena koje na njima nije ostavilo svoje tragove. Tako i stanovnici kaburova bivaju proživljeni u istom obliku u kojem su u njih položeni.

Čovjek neće umrijeti kao dijete, a biti proživljen kao starac ma koliko vremena prošlo. Stoga ih je Uzvišeni pitao: “A koliko ste godina na Zemlji proveli?” — upitat će On. ‘Proveli smo dan ili dio dana’ —odgovorit će — pitaj one koji su brojali.’”(El-Mu’minun, 113)

Iz svega navedenoga smo saznali da je jedna od zakonito­sti berzeha ta da u njemu nema vremena koje će ostaviti svoje tragove na ljudima, jer oni u njemu žive izvan vremena.

Ovdje nam se također nameće i pitanje da li postoji kaburska patnja za njegove stanovnike? Odgovor glasi da nema istin­ske patnje prije polaganja računa, iako je čovjek u stanju da dok je u kaburu vidi svoje mjesto u vatri ili u Džennetu. Zašto?

Da bi vjernik spoznao veličinu Allahove blagodati prema njemu jer ga je spasio od vatre. Ta spoznaja će se desiti onda kada čovjek vidi oganj Džehennema i blagodati Dženneta i uporedi nagradu onoga koji je činio dobro s kaznom onoga koji je činio zlo i na taj način samome sebi uskratio džennetsko zadovoljstvo.

Vjernik će osjetiti Allahovo dobro i milost i osjetiti da ga je Uzvišeni sačuvao od vatre. On će osjetiti olakšanje i radost kada spozna veličinu Allahove blagodati koja mu je darovana. Uzvišeni nam je prikazao šta se to dešava faraonovim ljudima za vrijeme boravka u grobovima: “Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastpi Čas: ‘uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”’ (El-Mu’min, 46)

Kada će faraonovi ljudi biti izloženi vatri? Da li će se to desiti na ovome svijetu? Da su joj bili imalo izloženi i da su je vidjeli bar jednu minutu ne bi obožavali faraona nego bi ga oni ubili i bacili u more. Izlaganje faraonovih ljudi vatri neće se desiti na dunjaluku. Da li će se ono desiti na ahiretu? Ne, jer na ahiretu neće biti samo zakratko izloženi vatri nego će u nju ući da bi bili podvrgnuti kazni i patnji.

Na kraju je jedina mogućnost da periodično bivaju izlo­ženi vatri u berzehu ili kaburu. Dakle: faraonovi ljudi će biti izloženi vatri ujutro i navečer u toku njihovog kaburskog berzehskog života. Ovdje nam se nameće još jedno pi­tanje koje glasi: Da li će faraonovi ljudi svaki dan dva puta izlaziti iz svojih grobova da bi bili izloženi vatri ili će joj pak biti izloženi u svojim grobovima? Niko od ljudi ne može sa sigurnošću ustvrditi ni jedno ni drugo, osim da u kabu­ru postoji neka vrsta patnje kojoj čovjek — nevjernik biva podvrgnut. Medutim istinska kazna i patnja dolazi tek nakon polaganja računa na Sudnjem danu. Faraonovim ljudima je dovoljna kazna to što će vidjeti vatru u kojoj će se mučiti dva puta na dan – ujutro i navečer, jer je iščekivanje kazne teže od njenog dešavanja. Oni su sigurni da će u takvoj vatri biti kažnjavani. Kad god je vide ona će u njima izazvati zastra­šujuću patnju. Možda je takva kazna čak i jača od same ka­me u Džehennemu. Uzvišeni Allah je odredio da se onaj ko jednom izađe s dunjaluka na njega više neće vratiti, nego će biti ponovno proživljen na Sudnjem danu: “Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradimo dobro djelo u onome što sam ostavio!’ —  ‘Nikada!’ To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka (berzeh) biti sve do dana, a da će oživljeni biti.” (El-Mu’minun, 99, 100)

Šta je to berzeh? To je pregrada koja razdvaja žive od mr­tvih tako da umrlom nije moguće da se ponovo vrati na dunjaluk. Čak će i šehidima kada vide blagodati koje im je Uzvišeni pripremio i budu tražili od Allaha da se ponovo vrate na dunjaluk da bi obavijestili svoju braću o tome, Uzvišeni kazati: “Propisao Sam da se onaj ko ode s dunjaluka na njega više ne vraća.” U isto vrijeme je Uzvišeni Allah na sebe preuzeo obavještavanje vjernika o dobrobiti pogibije na Allahovom putu i stepenu koji će na drugom svijetu imati šehidi.

Odlomak iz knjige: Život i smrt

Autor: Muhammed M. Ša’ravi

akos

Leave a Reply

Your email address will not be published.