STRAVIČNA ISPOVIJEST SANELE ALTOKE-OSMIĆ: MAJKU SU MI SILOVALI, UBILI I BACILU U DRINU

Najgori horor

“Moram ići u Foču, to je dug prema mojoj majci. Imala je samo 38 godina kad je odvedena. Toliko imam i ja danas. Ali, pamtim, mnogo toga pamtim iako sam imala svega 12 i po godina kad su nas 11. aprila 1992. zarobili srbijanski gardisti. Žene i djecu su pustili, a muškarce odveli” – sjeća se Sanela.

Sanelinu majku i strinu odvodili su skoro svakodnevno, njena godinu starija sestra i ona preživljavale su noćnu moru.

“Moja sestra je, kad smo prvi put bile u Foči, rekla da joj se čini da preživljava najgori horor u koji ju je neko uvukao, kako misli da je u nekoj crnoj rupi i kako čeka da je probude iz ružnog sna” – kaže Sanela.

Početkom jula 1992. godine, bacili su bombu na njihovu kuću, komšije su odvele majku i strinu. U kući je ostalo petero djece. Majka je silovana, ubijena i bačena u Drinu, nikad je nisu pronašli. Lobanju njene strine pronašao je jedan ribar u rijeci.

“Ja nisam silovana, ali sve što sam preživjela, ta poniženja koja su priređivale najbliže komšije, kumovi, ne mogu se riječima opisati. Prijetili su nam da će nas zaklati, pred nama su radili najgnusnije stvari, bile smo u kući kad su na spratu žene silovane” – govori Sanela.

Oca je ukopala 2008., a već godinama se bori da dobije status kakav nakon svih poniženja zaslužuje.

Sanela Altoka-Osmić danas se vraća u grad u kojem je rođena, u Foču, na proteste u povodu Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu.

U Foči je proživjela i preživjela najstrašnije dane svog života, još nije pronašla članove svoje familije, među njima ni majku.

Najgori horor

“Moram ići u Foču, to je dug prema mojoj majci. Imala je samo 38 godina kad je odvedena. Toliko imam i ja danas. Ali, pamtim, mnogo toga pamtim iako sam imala svega 12 i po godina kad su nas 11. aprila 1992. zarobili srbijanski gardisti. Žene i djecu su pustili, a muškarce odveli” – sjeća se Sanela.
Sanelinu majku i strinu odvodili su skoro svakodnevno, njena godinu starija sestra i ona preživljavale su noćnu moru.

“Moja sestra je, kad smo prvi put bile u Foči, rekla da joj se čini da preživljava najgori horor u koji ju je neko uvukao, kako misli da je u nekoj crnoj rupi i kako čeka da je probude iz ružnog sna” – kaže Sanela.

Početkom jula 1992. godine, bacili su bombu na njihovu kuću, komšije su odvele majku i strinu. U kući je ostalo petero djece. Majka je silovana, ubijena i bačena u Drinu, nikad je nisu pronašli. Lobanju njene strine pronašao je jedan ribar u rijeci.

“Ja nisam silovana, ali sve što sam preživjela, ta poniženja koja su priređivale najbliže komšije, kumovi, ne mogu se riječima opisati. Prijetili su nam da će nas zaklati, pred nama su radili najgnusnije stvari, bile smo u kući kad su na spratu žene silovane” – govori Sanela.

Oca je ukopala 2008., a već godinama se bori da dobije status kakav nakon svih poniženja zaslužuje.

Zločince ne zaboravlja, zna im imena, gdje su živjeli, zna gdje žive njihove porodice.

“Jedan je umro prije nekoliko godina, drugi je poginuo upravo na mjestu gdje je u Drinu bačena moja strina. Nikad nisu procesuirani. Nepravda, nepravda” – govori Sanela.

Haška presuda

Tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano je skoro dvadeset hiljada žena. Najveći broj zločina seksualnog nasilja i silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini desio se upravo u Foči.

Haški tribunal je u presudi fočanskoj trojci (Kunarac, Kovač, Vuković) 2001. godine prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava utvrdio da je seksualno ropstvo u ratu zločin protiv čovječnosti.

Od tri do pet godina zatvora

Prema podacima nevladinih organizacija, skoro dvije trećine osuđenih za silovanja tokom rata dobile su od tri do pet godina zatvora. Presude su nakon žalbe smanjene, a neki zločinci su, nakon priznanja krivice, zamijenili zatvor novčanim kaznama.

Žrtve seksualnog nasilja traže da dobiju status civilnih žrtava rata, što bi im osiguralo pravo na mjesečnu naknadu, zdravstvenu zaštitu te druga socijalna prava. Tek je nešto više od 800 osoba osiguralo taj status, uglavnom u Federaciji BiH, dok Republika Srpska ne priznaje silovanje kao ratni zločin.

Izvor: avaz.ba