SITUACIJE KADA SE DOZVOLJAVA OGOVARANJE

Određenu osobu je dozvoljeno spominjati u njegovoj odsutnosti u slijedećim situacijama:
Prvo: U slučaju nepravde. Dozvoljeno je onome kome je učinjena nepravda da traži svoje pravo, da ode kadiji ili nadležnoj instituciji i kaže taj i taj mi je uradio to i to.
Drugo: Podpomaganje u uklanjanju zla i vraćanje griješnika ispravnom putu, da kaže onome koji je u mogućnosti da ukloni to zlo, ta osoba radi to i to djelo da ga spriječi u tome. Njegova namjera je da ga spriječi u zlu, i ako bi namjeravao nešto drugo mimo spriječavanja zla bilo bi haram i zabranjeno spominjati ime dotične osobe.
Treće: Traženja fetve (šerijatsko pravnog odgovora), da kaže muftiji. Moj otac, brat ili muž mi je učinio nepravdu, da li mu je to dozvoljeno i kako da dođem do svog prava?, i sl.
Četvrto: Upozoravanje muslimana od zla i njihovo savjetovanje, i to se ogleda u nekoliko slučajeva.
1. spominjanje mahana onih koji prenose hadis (ravija) ili svjedoka koji svjedoče pri nekom sporu, u ovoj situaciji je dozvoljeno spomenuti ime osobe po konsenzusu islamske uleme.
2. konsultacija u odabiru bračnog druga, ili poslovanja sa određenom osobom, ili ostavljanju emaneta toj osobi, i onaj koji je konsultovan i od koga je zatražen savjet mora spomenuti njegovo stanje onakvo kakvo jest i nesmije ništa skrivati.
3. ukoliko vidi učenjaka koji poziva u novotariju ili želi da izučava kod njega šerijatsko znanje, dozvoljeno je upozoriti na takvog učenjaka.
Peto: Ukoliko određena osoba javno čini grijehe ili poziva u zabludu dozvoljeno je ukazati na takvu osobu.
Šesto: Ukoliko je neko poznat po nadimku, kao visok, nizak, debel, ćelo,, u toj situaciji nije grijeh spomenuti dotičnu osobu po tom nadimku.