ŠEJTAN/SOTONA JE ODVEZAO MAGARCA, SVEŽIMO GA

ŠEJTAN/SOTONA JE ODVEZAO MAGARCA, SVEŽIMO GA ( Reakcija na posljednja događanja u Kiseljaku)

“Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor za onog koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“  (Kur’an, sura: Al-Ahzab ( Saveznici), 21. ajet, str. 420., Besim Korkut)

PIŠE: Kenan Bajrić

Islam se živi i primjenjuje 24 sahata svakoga dana i u svakoj životnoj situaciji.  Skoro da ne postoji nijedna životna situacija, u kojoj se Muhamed, neka je na njega mir i spas Božiji, nije našao i ispravno postavio, omogućavajući nama da izvučemo pouku i njega za uzor uzmemo kao što nas Stvoritelj poziva u prethodnom ajetu.

Ovaj tekst pišem radi malog broja onih koji kritukuju odluku da primim napadače na Čaršijsku džamiju u Kiseljaku, razgovaram sa njima i saslušam njihova izvinjenja.

Ima muslimana koji  nisu upoznali svoju vjeru dovoljno ili su se o njoj upoznali samo površno, pa su spremni iz svojih kuća sa mobitela i kompjutera kritikovati sve i svakoga i djeliti savjete ja bi ovako, a ja bi onako. Ima i onih koji idu u džamiju i za sve  znaju kako bi trebalo uraditi, ali da to uradi neko drugi. Međutim, kao što moj prijatelj Izet ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa IZ-e Zavidovići, često ponavlja:  „ U džamiji je obred, a islam je napolju“ islam se živi 24 sahata kod kuće, na poslu, u školi, na ulici i u svakodnevim susretima sa ljudima, Božijim stvorenjima općenito.

Nije zgoreg podsjediti se na definiciju šta je islam. Islam znači pokornost dragom Bogu, a ogleda se u Vjerovanju u jednog Boga, izvršavanju svih obaveza i dužnosti i lijepom ponašanju (ahlaku). Ko to ima može reći da islamu pripada.

Musliman  u čije je srce ušla prava vjera uvijek i u svemu treba da razmišlja kako bi u datoj situaciji postupio naš poslanik Muhamed, neka je na njega mir i spas Božiji, a zatim da donese odluku u kojoj treba biti više koristi od štete, a Allah najbolje zna.

Ko je samo jednom čitao životopis poslanika Muhameda, a.s., (iskreno preporučujem „U SUSRET RESULULLAHU“ od hafiza Kenana Musića) mogao je vidjeti da su i njega gađali kamenjem, PA IM JE OPROSTIO!

Pao je Bogu dragom na sedždu kod Kabe, a na njega su stavili devinu utrobu. Ostao je na sedždi dok se niz njegovo plemenito lice slivala krv i nečistoča iz devine utrobe, PA IM JE OPROSTIO!

Davili su ga njegovom odjećom toliko da se počeo gušiti, PA IM JE OPROSTIO!

Stavljali su nečistoću pred njegova vrata i trnje na put gdje je prolazio, PA IM JE OPROSTIO!

Nazivali su ga ludakom, PA IM JE OPROSTIO!

Izbili su mu dva zuba, zabili željezo u njegovo plemenito lice i protjerali ga iz njegovog rodnog grada, PA IM JE OPROSTIO!

Nije kaznio ni čovjeka koji je doşao iz pustinje i pomokrio se u džamiju, već je rekao da on ne zna. Rekao  je svojim drugovima da na to mjesto istresu nekoliko kofa vode, a ovom čovjeku lijepo objasnio da to nije dobro i da to više ne radi. Kada je imao mogućnost da kazni opraštao je.

Čovjeku koji mu je došao i rekao da sve može praktikovati od islama, samo ne može bez bluda. Njemu Poslanik, a.s., nije rekao  da ne može biti musliman, već ga je upitao: „ Šta bi ti uradio da neko učini blud sa tvojom ženom? Čovjek je odgovorio. „ Ja bih ga ubio.“, a da to neko uradi sa tvojom kćerkom, tvojom sestrom, uvijek je dobio isti odgovor. E onda mu je Muhamed, a.s., rekao da on to radi sa nečijom ženom, kćerkom ili sestrom. Poslije toga nije bilo čovjeka u Medini koji je drugima oko sebe više ukazivao na štetnost bluda. Primjer koji mi na pameti jeste primjer komšije u Medini koji mu je donosio nečist pred vrata svaki dan. Kada su muslimani željeli da se sa njim obračunaju Muhamed, a.s., je to zabranio i počistio nečistoću. Sve dok jednoga dana nije bilo nečistoće. Otišao je kući ovog komšije i vidio ga na smrtnoj postelji. Rekao mu je da je došao da ga obiđe, jer je vidio da se sa njim nešto desilo. Naravno, ovaj čovjek se neposredno prije smrti vratio u vjeru. Kada je mogao kazniti rekao je: „ Ja sam poslan kao milost svjetovima. Molim Gospodara da iz kičmi njihovih sinova izvadi potomstvo koje će biti pokorno Bogu dragom.“ Sve ovo je podnosio strpljivo zbog svog ummeta, zbog nas. Da nama bude najbolji učitelj.

Mladići koji su bacali flaše i pepeljaru na džamiju su nanijeli najviše štete sebi i svojim najbližim, kao i svi mi kada uradimo nešto što nije  primjereno. Kratkoročna šteta je drugima, a dugoročna samome sebi. Rekli smo im da oni, kao ni većina drugih, ništa o Islamu ne znaju više od onoga što su čuli u medijima. Da mnogi prema drugome i drugačijem žive sa predrasudama. Ne poznaju i ne praktikuju svoju vjeru, pa kako da poštuju druge. Rekli smo još da su ovdje u Kiseljaku sve džamije bile srušene od 93. do 95. godine i da ljudima ovdje još rane nisu zarasle. Ovo je bilo dolijevanje soli na te rane, kao što je bilo u svim prijašnjim slučajevima prije ovog. Rekli smo da je pravilo koje nas muslimane naša vjera uči. „Ne čini drugima što ne bi volio da tebi drugi čine.“ Sada još da dodam da svako onaj ko je musliman, a razbija prozore na crkvi, vrijeđa vjerska uvjerenja drugih, čini štetu i napada na čast, ugled i imovinu drugih, radi djela koja nemaju uporišta u islamu, ja se ne želim s njim identifikovati. Taj nije moj, niti sam ja njegov.

Izrazili smo sumnju da su došli da upute izvinjenje jer su uhvačeni na nedjelu. Mišljenja sam da je dobro što su došli i uputili izvinjenje i izrazili kajanje, kao što i mi trebamo kada nanesemo drugima štetu bilo u kojem obliku. Kod nas se kaže tražiti halal. Danas smo mi to sveli uglavnom na dženazama. U tome se vidi da su odrasli van BiH, jer budimo iskreni, to nije u zadnje vrijeme odlika nas koji ovdje živimo. Uhvate političara u nedjelu, on ni ne pomišlja da podnese ostavku, uputi izvinjenje onima koje je oštetio. Psuje i vrijeđa druge na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, a javna ličnost, i ne pada mu na pamet da uputi izvinjenje. Vršio zločine i sve dokazano, a on heroj. Gdje nas to vodi?

Meni nije, niti može biti heroj ubica fratra iz Fojnice. To sam rekao kolegama fratrima u Kiseljaku i u Fojnici, ali ni njima ne smije biti ubica Omer efendije sa Han Ploče, čije kosti još nikada nismo pronašli, niti je iko odgovarao za njegovo ubistvo i svih 77 iz ovog džemata. Zločinu i lošem postupku treba dati pravo ime, radi budućnosti nas i naše djece. Kao što svi koji znaju gdje su tijela nestalih trebaju to nekome, barem anonimno, prijaviti da pokažemo da smo još uvijek ljudi.

U Kiseljaku svaki dan ima mnogo pozitivnih stvari, ali to odavno u našoj domovini i ostatku svijeta nije vijest. Vijest uglavnom mora biti loša da bi se objavila. Na taj način se unosi nemir i otvaraju vrata zlu u nama i oko nas.

Na kraju jedna hikaja ( mudra priča) kaže da je šejtan/sotona došao i od stabla odvezao magarca. Magarac je otišao u komšijinu avliju i počeo da pase djetelinu. Žena, vlasnica bašče, kada je vidjela magarca kako pravi štetu uzme pušku i ubije magarca. Kada je vlasnik magarca vidio da je magarac ubijen uzme pušku i ubije komšinicu. Muž od žene koja je ubijena uzme oružje i ubije komšiju. Pitali su šejtana prokletog: „ Šta uradi?“ On odgovori: „Ništa. Ja sam samo odvezao magarca.“

Svima nama šejtan prokleti svakoga dana više puta odveže magarca. Pazimo se dobro naših postupaka poslije toga. Muslimane bi zamolio da uče o svojoj vjeri i u svim životnim dilemama, problemima i iskušenjima prije odluke postave sebi pitanje: „ ŠTA BI U OVOJ SITUACIJI URADIO MOJ POSLANIK I UZOR, MUHAMED, A.S. Kršćani, ili kako ih Kur’an zove Sljedbenici knjige, bi se mogli zapitati kako bi postupio Isa/Mesih, sin Merjemin.

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati!  To mogu postići samo saburlije/strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni!” ( Kur’an, sura: Fussilet, 34-35. ajet)

medzliskiseljak.ba

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

Leave a Reply

Your email address will not be published.