SEDAM NAJVEĆIH PREPREKA S KOJIMA ŠEJTAN NASTOJI OPTERETITI ČOVJEKA

Ibn Kajjim rahimehullah, na šest spomenutih metoda ili prepreka koje šejtan koristi u obmani protiv čovjeka dodao je i sedmu nakon čega je svaku od njih na drugom mjestu opširnije i detaljnije pojasnio. On o tome veli: Sejtan želi opteretiti čovjeka jednom od sedam prepreka. Svaka je teža jedna od druge. Iz teže će ga pustiti u slabiju samo u slučaju svoje nemoći da ga njome savlada.

Prva prepreka – je nijekanje Allaha, Njegove vjere, susreta s Njim, Njegovih savršenih atributa, i onoga s čime su nas o Njemu obavijestili Njegovi Poslanici. Ako ga ovom preprekom uspije opteretiti, njegova vat­ra neprijateljstva se ohladi i on ga popusti. A ako se insan odupre ovoj prepreki i savlada je, i posredstvom razboritosti upute i svjetlosti vjero­vanja spasi se od nje, on ga pričeka na:

Drugoj prepreci – prepreci novotarije, tj., novotariji u ubjeđenju (I’ti-qadu) suprotnom istini s kojom je Uzvišeni Allah poslao Svoga Poslanika ili u ibadetima koje Uzvišeni Allah nije dozvolio da se čine, od novih for­mi i obreda koji se pripisuju vjeri, a od kojih Allah neće ništa primiti. U većini slučaja ove dvije novotarije su međusobno povezane, skoro da se jedna od druge uopće ne odvajaju. Kao što rekoše neki: „ Uzeše se dvije novotarije, novotarija ubjeđenja i novotarija ibadeta. Zadesi im se porod od poroda zinalučkog i rasuše se kroz zemlje islama i uznemiriše Allahove robove. “

A ako čovjek savlada i ovu prepreku i oslobodi se od nje svjetlošću Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem sunneta i istin­skim slijeđenjem onoga na čemu su bili ispravni predhodnici, ashabi i tabi’ini, i oni koji su došli poslije njih i u dobru ih slijedili, onda ga šejtan pričeka na:

Trećoj prepreci – prepreci velikih grijeha. Ako ga time uspije savla­dati, on mu te grijehe u njegovim očima dočara, i učini ih lijepim i pri­vlačnim i putem njih ulijeva mu lažne nade. Sve dok ga ne dovede pred vrata Irdža’a, i kaže mu: „Iman je samo potvrda srcem, i na njega ne utječu djela” (grijesi), može se desiti da putem njegovog jezika ili uha ta novotarija upropasti ljude, govoreći im: „ Tevhidu ne šteti grijeh, kao što uz širk – pridruživanje, ne koriste dobra djela. “
Njemu je najhitnije a i najdraže čovjeka uspjeti uvući u novotarije zbog toga što su one oprečne vjeri i odbacivaju ono sa čime je Allah po­slao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Njen sljedbenik, a i onaj koji je čini ne kaje se a niti odustaje od nje, nego čak i druge ljude u nju poziva, i zbog toga što u sebi sadrži govor o Allahu bez znanja.
Novotarija se postepeno širi počevši od malih pa sve do velikih stvari, sve dok u potpunosti ne izvede insana iz vjere, kao što se dlaka iz tijesta vadi. Štetu i opasnost koju novotarija nosi u sebi poznaju samo oni koji­ma je data razboritost, dok slijepci lutaju u mračnim tminama.
Uzvišeni kaže:

„ (…) a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati…(An-Nur, 40)

A ako uz Allahovu zaštitu i uz istinsko pokajanje savlada i ovu prepre­ku šejtan ga pričeka na:

Četvrtoj prepreci – prepreci malih grijeha; šejtan mu kaže: „Ako se budeš klonio i čuvao velikih grijeha ne brini se za male. Zar ne znaš da se oni eliminišu izbjegavanjem velikih i činjenjem dobrih djela? I stalno tako mu postepeno umanjuje njihov značaj sve dok ih uporno ne počne činiti. Tako da počinilac velikih grijeha koji strahuje i kaje se za svoj is­pad u boljem je položaju od njega. Zbog toga što je ustrajnost u griješenju teža i gora od počinjenog velikog grijeha kojeg je popratilo iskreno traženje oprosta i pokanje. Nema velikog grijeha poslije kojeg dolazi po­kajanje i istigfar, niti malog grijeha sa upornim i konstantnim griješenjem.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Pričuvajte se malih grijeha.” Potom je naveo primjer ljudi koji se zadese u goleti zemljinoj, gdje im je zatrebalo drva, pa jedan donese prisječak, a drugi isto ponese, i tako sve dok ne sakupe puno drva i zapale vatru i sebi hljeb is­peku. Što je slučaj i sa malim grijesima, postepeno se sakupljaju u srcu roba a on ih potcjenjuje sve dok ga u potpunosti ne unište. (prenosi ga Ahmed sa dobrim senedom, br.22302)
Ako se insan spasi od od ove prepreke oprezom i sustezanjem, stalnim pokajanjem i traženjem oprosta i činjenjem dobrih odmah nakon loših djela, šejtan ga pričeka na:

Petoj prepreci – dozvoljenim (mubah) djelima čiji počinilac neće biti pitan. Njima bude okupiran toliko da zapostavi druge pokornosti i napor za sticanjem neophodne opskrbe za povratak svome Gospodaru. Zatim ga postepeno nastoji dovesti na stanje onih koji zapostavljaju sunnete, zatim da iz izostavljanja sunneta prijeđe u izostavljanje vadžiba. Najma­nje što mu šejtan može nanijeti zla je da čovjek propusti velike koristi, nagrade i visoke položaje. A da zna cijenu svega toga ne bi sebi dozvolio bilo šta propustiti od djela koja ga približuju Allahu subhaneh. Ali, on ni­je svjestan te cijene. Ako insan savlada i ovu poteškoću putem potpune razboritosti (el-besire), svjetlom upute, putem spoznaje o značaju stalne pokornosti, o kratkom stajanju u luci, o opasnosti trgovine i kupčevoj da­režljivosti i vrijednosti onoga što on nudi trgovcima, kad povremeno škr­tari i uskraćuje im iz bojazni da bi moga ostati bez zarade, njegov nepri­jatelj ga sačeka na:

Šestoj prepreci – pridavanju važnosti djelima koja se ubrajaju u po­kornost prema Allahu.
Šejtan mu ih u njegovim očima predstavlja lijepim i ukrasnim i prika­zuje mu njihovu vrijednost i nagradu, samo da bi ga s njima uposlio, i odvratio od onih koja su bolja i vrijednija.
Kad nije bio u stanju uništiti mu glavnicu nagrade, on se trudi da mu uništi i umanji njegovu potpunost, vrijednost i visoke stepene. Uposli ga manje vrijednim djelima umjesto važnijih i prioritetni]ih, dragih Allahu od njemu dražih, i s onim djelima s kojima je On zadovoljan od onih dje­la sa kojima je više zadovoljniji. Ali gdje su oni koji su dosegli do ove prepreke? Oni su pojedinci na ovome svijetu. Većina ih je posustala na spomenutim preprekama.

Sedma prepreka – Ako insan uspije da savlada i ovu prepreku, tada je ostalo samo još jedna prepreka na kojoj bi ga mogao prisresti njegov ne­prijatelj, a koju još niko nije uspio zaobići. Da je to ikome uspjelo, onda bi to bio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i ostali Njegovi vje-rovjesnici. To je prepreka na kojoj šejtanova vojska pokušava svim ras­položivim sredstvima: rukom, jezikom i srcem uznemiriti insana. A to za­visi od stepena dobrih djela na kojem se insan nalazi. Sve što je na višem stepenu, veći su i napadi neprijatelja i njegove konjice i pješadije. Svo­jom vojskom ga napada i na razne načine mu se suprostavlja zajedno sa svojim saveznicima. Od ove prepreke insan se ne može zaštititi niti oslo­boditi!

A insan sve što je ustrajniji u Allahovoj vjeri i pozivanju Njemu i izvršavanju Njegovih naredbi, neprijatelj nastoji da što više pokvarenja­ka uvuče u borbu protiv njega. On se na ovoj prepreki svim snagama bo­ri u ime Allaha protiv Njegovog neprijatelja. Ova vrsta robovanja odlika je posebnih robova koji su istinski i na pravi način spoznali svoga Go­spodara. Ovo vrsta robovanja se zove robovanje iz prkosa prema nepri­jatelju (ubudijjetul-muragame) a o njoj brižno vode pažnju samo oni ko­jima je data potpuna razboritost (besiret). Najdraže je Allahu kad se Nje­gov štićenik bori protiv Njegovog neprijatelja ljutito i iz prkosa prema njemu. Ovu vrstu robovanja Uzvišeni Allah je spomenuo na više mjesta u Svojoj knjizi.