SARAJEVO: IZETINA KUHINJA ZA OSMIJEH NA LICU MIGRANATA

Plato ispred sarajevske željezničke stanice oslikava stvarnost migranata, ali i države u kojoj su se našli. Jedni odlaze prema sjeveru s nadama da će preći granicu. Drugi ostaju. Novi dolaze. Oko 13 sati formira se red. Znak je to da će uskoro volonteri dijeliti tople obroke.
I policijske patrole su česte i opomene da ovdje ne mogu biti. Ipak, ne žele u kampove. Pričaju nam da spavaju tu ili u blizini. Ljudi im pomažu, prime u domove.

“Ljudi ovdje su veoma dobri. Daju mi novac, hranu, prenočište. Daju i odjeću”, kaže Abduamal iz Alžira.

Pričaju nam o pomoći koju svakodnevno primaju. Vrlo brzo uvjerili smo se i sami.

“Mama mi daje hranu svaki dan. Ovo je mama, bosanka”, kaže Osama iz Maroka pokazajući na ženu koja dijeli obroke.
N1: Kako se vi zovete?
“Izeta.”
N1: Vidim, ovdje vas baš vole?
“Ja ih hranim”, kaže.

Izeta radi u obližnjoj ćevabdžinici. Tamo nam kažu da ima mnogo gladnih.

“Dajemo cijelo ljeto hranu. Koliko porcija dnevno date? Otprilike oko 100”, kaže Hamid Konaković, radnik ćevabdžinice.

“Mama je dobra. I restoran je dobar”, kažu nam migranti u ćevabdžinici.

Na platou je i mnoštvo volontera. Među njima i Hana, medicinska sestra. Kaže došla je iz Amerike. Saša je stigao iz Njemačke. Bio je u Velkoj Kladuši i Bihaću potom stigao u Sarajevo.

“Pomoć i podrška dolaze sa svih strana. Tu su ljudi iz Amerike, Australije, Francuske. Ali to očigledno nije dovoljno. Potrebno je da se uključe velike organizacije. Potrebno je da EU shvati da su ovdje ljudi koji imaju svoja prava”, kaže Saša.

No, dok su ovdje ovise o pomoći građana i volontera. Abduamal s početka priče u Sarajevu je sedam mjeseci. Čeka priliku da nastavi dalje, da se otvore granice.

“Granice su problem. Neka otvore granice. Onda zbog Bosno, zbogom Sarajevo”, poručuje Abdus Amal iz Alžira.

Do tada i on će na oboke čekati u ovom redu. Želi ići u Francusku, kaže tamo mu je majka. Pokušavao je i ranije. Kaže, ponovo će.

N1 info