POKRETI (POMJERANJE) U NAMAZU

PITANJE: Kakav je propis o onome ko u namazu čini pokrete koji nisu njegov sastavni dio? Da li je njegov namaz ispravan? Postoji li kakva odrednica za broj i način tih pokreta?

ODGOVOR: Sunnet je da vjernik pristupi obavljanju namaza srcem i tijelom, te da bude skrušen; radilo se o farz – namazu ili nafili, jer Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.”
Obaveza je biti smiren u namazu, što i jeste jedan od njegovih najbitnijih ruknova, kako to stoji u obraćanju Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čovjeku koji je ne smirivši se, nepravilno klanjao. Rekao mu je:
”‘Vrati se i ponovo klanjaj, jer nisi klanjao!’ Ponovivši svoj namaz tri puta, čovjek je kazao: ‘O Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te posla s Istinom, ja ne umijem bolje pa poduči me.’ Tada Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘… kada stupaš u namaz, upotpuni abdest, zatim se okreni prema Kibli i izgovori tekbir, potom prouči iz Kur’ana ono što ti je lahko. Zatim učini ruku’ tako da se na njemu potpuno umiriš, potom se podigni toliko dok se potpuno ne ispraviš. Spusti se na sedždu, tako da se na njoj potpuno smiriš, onda se ispravi na sjedenje toliko da se na njemu potpuno umiriš. Zatim se spusti na sedždu da se na njoj dobro umiriš. Tako radi tokom cijelog namaza.’”
U predaji koju bilježi Ebu Davud stoji:
“…zatim prouči ‘Ummul-Kitab’ (Fatihu) i ono što Allah bude htio (što ti je lahko).”
Ovaj vjerodostojni hadis ukazuje na to da je smirenost glavni uslov namazu bez kojeg namaz nije ispravan. Ko ne bude smiren u svom namazu, kao da ga nije ni obavio. Smirenost je srž namaza i dužnost je da vjernik uloži mnogo truda u ostvarivanje ispravnog namaza.
Što se tiče ograničenja suvišnih pokreta na tri; ne postoji hadis koji govori o tome. To je stav nekih učenjaka za koji ne postoji dokaz kao potpora tom mišljenju. Međutim, pokuđeno je u namazu činiti radnje koje nisu u vezi s njim (trljanje nosa, brade ili namještanje odjeće). Ako bi ti pokreti postali učestali, namaz bi bio pokvaren. Ne bi kvarilo namaz, ukoliko ti pokreti ne bi bili uzastopni, svejedno da li to izgledalo malo ili puno. Iako imamo ovu činjenicu u vidu, dužnost je da vjernik pazi na skrušenost i da ne čini suvišne radnje (svejedno da li one bile česte ili ne), kako bi što potpunije i što ispravnije obavio namaz. Među dokazima koji upućuju na to da mali broj suvišnih radnji i pokreta, kao i onih koji nisu uzastopni, ne kvari namaz jeste pritvrđeni hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednog dana, dok je bio u namazu ‘Aiši, radijallahu anha, otvorio vrata …
Prenosi se hadis od Ebu – Katade da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je predvodio ljude u namazu, u naručju držao svoju unuku Umamu, Zejnebinu kćerku. Kada bi išao na sedždu spustio bi je, a kada bi se dizao, ponovo bi je uzeo.

ŠEJH IBN BAZ
(Fetve učenjaka dvaju harema – 99 str.)