Otac proživljava pakao: Da li mi je sina Ernada ubio duh?

Ernad Bakan bio je brucoš na Visokoj zdravstvenoj školi u Zemunu i blizini koje ga je 4. marta automobil i udario dok je Ulicu cara Dušana prelazio na pješačkom prelazu. Povredama je podlegao dva dana kasnije.

Mirsat Bakan, čiji je sin Ernad (19) tragično izgubio život kada ga je početkom marta udario automobil dok je prelazio ulicu u Zemunu, kaže da porodica od tad preživljava pakao i da ni nakon dvadeset dana nemaju nikakve informacije o tome kako im je dijete poginulo.

On kaže da je za ovih nekoliko nedjelja stekao utisak da se cijeli slučaj prikriva, da i dalje ne znaju identitet, niti inicijale osobe koja je upravljala automobilom, niti imaju bilo kakve dokumente o tome kako je došlo do nesreće.

“– Osim otpusne liste iz bolnice i izvoda iz matične knjige umrlih mi nemamo apsolutno ništa. Niti jedno slovo na nekom papiru, niti jednu izgovorenu riječ, ništa. Kao da nam je duh ubio sina i onda nestao, jednostavno odlepršao “– počinje svoju ispovijest otac mladića, piše Blic.rs.

Jedino, kaže, što su uspjeli da saznaju je da je vozač godinu dana mlađi od njihovog sina i da je, navodno, tek prije nekoliko mjeseci dobio vozačku dozvolu.

Ernad Bakan bio je brucoš na Visokoj zdravstvenoj školi u Zemunu i blizini koje ga je 4. marta automobil i udario dok je Ulicu cara Dušana prelazio na pješačkom prelazu. Povredama je podlegao dva dana kasnije.

“– Za nas je Ernadova smrt ubistvo, neka shvati kako god hoće, to je ubistvo. Voziti tolikom brzinom, a govori se da je vozio preko 80 kilometara na sat, u blizini nekoliko škola i udariti pješaka na prelazu, bez kočenja, je za mene ubistvo. Mladić od 1,90 metara i 90 kilograma je odbačen 20 metara, bio je čitav izlomljen” – dodaje Mirsat.

On kaže da od tad traje borba porodica da sazna šta se zapravo desilo, da su se obraćali policiji i tužilaštvu, ali bezuspješno.

“– Gdje god smo odlazili, nailazili smo na zid. Inspektora sam pitao u kom tužilaštvu je predmet, a on me uputio u pogrešno. Kada sam nekako otkrio u kom tužilaštvu je predmet, rečeno mi je da ne mogu da mi omoguće uvid u spise dok ne saslušaju osumnjičenog što će, valjda, biti sredinom aprila. Zašto je za saslušanje bilo potrebno mjesec i po dana?” – pita se ogorčeni otac.

Mirsat sumnja da se istina krije od porodice i javnosti, ne vjeruje da je uviđaj urađen profesionalno i navodi da su, prema njegovim saznanjima, saslušani pogrešni svjedoci.

“– Na izmaku smo živaca, ali još uvijek vjerujemo u pravosuđe. Ne bismo voljeli da se ovo pretvori u novi slučaj ‘Dragičević’, da se ispolitizuje ili zloupotrebi naša tragedija. Ne želimo ni osvetu, daleko bilo. Jedino tražimo da se zadovolji pravda kako bismo mogli da nastavimo sa iole normalnim životom” – poručuje on.

Porodica vozača ih nije kontaktirala
Roditelje studenta i njihove rođake dodatno je pogodilo i to što porodica vozača nije pokušala da stupi u kontakt sa njima, niti da izjavi saučešće.

“– Ništa, ni poziv, ni telegram, ni crnu tačku na papiru nismo dobili od njih. Mogli su da sakriju identitet” – razočaran je Mirsat.

Portal Svjetlo Dunjaluka