OD PRVOG MOG SUSRETA I UPOZNAVANJA SA SVEKRVOM, NIŠTA NIJE IŠLO GLATKO…

Problem: Es-selamu alejkum!

Udala sam se veoma mlada, u 17. godini, za covjeka kojeg sam voljela i još uvijek volim. Nakon skoro jednu godinu dobili smo kćerku. Od prvog mog susreta i upoznavanja sa svekrvom, ništa nije išlo glatko. Muž mi je rekao da je ne zovem majkom, što je na nju imalo veliki utjecaj, ali ja kasnije nikako nisam mogla prevaliti to preko jezika. Nisam znala ništa o poslovima jedne supruge ni po kući ni u kuhinji, a na njivi da i ne govorim. Uz sve napore da savladam sve svoje obaveze i da napravim jestiv obrok, od nje nikad nisam imala podršku, nego uvijek samo kritiku. Od moje udaje do sada prošlo je skoro 20 godina i ni dan-danas moja svekrva nema povjerenja u moje sposobnosti. Ta žena je ustvari bila samohrana majka, dvoje je djece izvela na selamet svojim rukama. Školovala je i udala stariju kćerku i, eto, oženila sina. To je jedna veoma vrijedna osoba, ali pomalo i radoholičar koji ne podnosi nikakve vrste besposličarenja.

Iako godinama unazad ne živimo u zajednici, ona “vodi brigu” o tome kad će se nešto na polju uraditi, posijati, okopati itd. Sve bi to bilo uredu da nema takav nastup kada nešto nije po njenom planu. Godinama ne dopuštam mužu da bude između nas, ne želim da staje između dvije vatre i da, ne daj Bože, pogriješi prema majci, jer znam koliki bi to teret bio za njega.

Ono što mene počinje brinuti jeste promjena koju osjetim na sebi prilikom svake nove svađe između nas dvije. Ona je sad već u 70. godinama, zar da ja njoj uzimam za zlo sve što kaže! Zašto nisam kao prije, pa da joj brzo oprostim i zaboravim, zašto sve duže pamtim uvrede iako znam da je pogrešno ljutiti se na tako važnu osobu u životu moga muža i moje djece? Molim vas za savjet kako da popravim odnos prema svekrvi.

SAVJET

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, mila moja sestro!

Lijepo je što se brineš za svoja osjećanja prema svekrvi i trudiš se da popraviš vaše međusobne odnose. Tvoja zabrinutost zbog hladnoće koja pronalazi mjesto u tvom srcu daje sliku tvog lijepog odgoja. Molim Uzvišenog Allaha da te pomogne i da pobijediš u ovoj borbi sa šejtanom! Amin!

Dušo moja draga, tvoje pitanje sadrži jako puno informacija, pa čak i odgovore na moguće uzroke vaših problema.

Mila, udala si se veoma mlada i naravno kao takva nisi imala dovoljno iskustva za sve ono što se od tebe očekivalo, a tvoja svekrva, kao samohrana majka, vjerovatno je dobila još jednog člana porodice (dodatni teret) za kojeg nije imala vremena da ga podučava jer je očekivala da su te podučili tvoji roditelji koji su ti dozvolili da se udaš tako mlada, a to bi trebalo da podrazumijeva da su smatrali da si sposobna za brak i sve dužnosti koje dolaze uz to. Vjerovatno je tako razmišljala dok je popravljala tvoje greške u kuhinji, njivi i kući… Nažalost, nije imala sabura da sjedne sa tobom kao sa svojom kćerkom, budućom prijateljicom, pomagačicom… da ti objasni neka osnovna pravila nove kuće u koju si došla… Također, tu je sigurno bilo i ljubomore jer se ona maksimalno davala svojoj djeci, od sina očekivala podršku, a on joj je doveo veoma mladu snahu od koje je samo on mogao imati koristi i sa kojom je mogao saburiti kroz emocije i čekati da ona nauči sve ono što se očekuje od buduće domaćice.

Nemoj da joj uzimaš za zlo, mila. Iako je jako pogriješila prema tebi, ipak, sigurna budi da to nije bilo svjesno i da ni danas nije toga svjesna jer zbog njenih godina i životnog iskustva, zbog toga što se uspješno izborila i othranila i lijepo odgojila dvoje djece, uvijek će biti u iskustvu u prednosti ispred tebe, htjela ti to priznati ili ne… Čak i kada se nađe nebrojeno mnogo vještina koje ti imaš, a koje ona nije ni pokušala steći (evo, naprimjer, korištenje kompjutera preko kojeg možeš puno toga da naučiš i po pitanju domaćinstva, poljoprivrede, međuljudskih odnosa…), ona ti to nikad neće moći prihvatiti jer se borila cijeli život sa veoma teškom ulogom koju je uspješno vodila, a to je biti muškarac i žena, u kući i na njivi, otac i majka svojoj djeci, izboriti se sa pokvarenim društvom koje ima poseban pogled na samohrane majke… Za nju je to bio najteži i prioritetan zadatak koji je, elhamdulillah, sa uspješnom ocjenom položila i ona sve drugo što druge žene rade smatra bezvrijednim u odnosu na njenu žrtvu. Tebe vidi kao mladu koja je došla u kuću u kojoj nije morala počinjati od nule, koja ima muža pored sebe i svekrvu koja će joj zanovijetati, ali uglavnom voditi sve poslove u kući i vani… Iako je ovo veoma pogrešan stav u odnosu prema okolini (sigurna sam da ona imam takav odnos i prema drugim ljudima, a ne samo prema tebi), ona to ne radi zlonamjerno, budi sigurna u to. To je njeno psihičko stanje u kojem se bori sa unutarnjim stresom i samodokazivanjem da je neovisna od drugih, da može zamijeniti muža, a ustvari nikad se nije pomirila sa gubitkom i to je očito. Sav svoj gnjev iskaljuje na onima koji je ne mogu stići u njenom bježanju od stvarnosti. Nije nikad izašla iz prošlosti. Nikad nije prihvatila svoju situaciju, već cijeli život bježi i brani se napadajući druge oko sebe…

Mila moja, ovo ti ne pišem kako bih nju branila, a tebe krivila, jer kriva nisi, ali ti pokušavam približiti njeno emocionalno stanje koje će, vjerovatno, biti sve gore kako vrijeme prolazi jer će vremenom shvatiti koliko je godina potrošila tjerajući najbliže ljude od sebe. Takvi nikad ne priznaju svoju grešku jer bi time sebi morali priznati poraz.

Allah dobro poznaje tvoje patnje, pa ti savjetuje: “A ko se strpi i oprosti, doista to u istinske postupke spada.” (Eš-Šura, 43)

Dušo moja, budi joj prijateljica uprkos svemu. Nauči da ignorišeš njene ispade i provokacije. Na sve ružno što ona tebi uradi ili kaže, ti njoj uzvrati lijepim jer to nam je recept od Allaha:

“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. A kada te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha, jer On uistinu sve čuje i sve zna.” (Fussilet, 34–36)

Ružo moja, naš Gospodar je Poznavalac svih tajnih i najdjelotvornijih recepata za siguran uspjeh, a On nam obećava sreću ako budemo na zlo dobrim uzvraćali. Probaj da sljedeći put odšutiš radi Allaha, a ne samo radi mira u kući, da na zlo dobrim uzvratiš zbog toga što ti to Gospodar naređuje i što očekuješ Njegovu nagradu i, vidjeti ćeš, mijenjat će se osjećaj u srcu sve dok jednog dana ne primijetiš koliko te zapravo čini sretnom prilika da budeš vrlo strpljiva, vrlo sretna, da budeš među odabranima. A da nije bilo takvog odnosa sa svekrvom, ne bi nikad okusila slast istinskog zadovoljstva u saburu na iskušenjima.

“Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (E-Ankebut, 2–3)

Nimalo ne sumnjam da ćeš uspjeti i da ćeš se radovati svojoj pobjedi nad šejtanskim vesvesama još na ovome svijetu, a zamisli kakva je tek nagrada koja te čeka u Džennetu, inšallah!

“…O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10)

Budi stpljiva, mila, i raduj se nagradi ulaska u Džennet bez polaganja računa u Danu kada svi budu strahovali i sa zebnjom čekali vječno boravište!

Nađa Dizdarević