Obrezivanje (sunećenje) žene i Islam

Pitanje obrezivanja žena u Muslimanskim zemljama privlači veliku medijsku pažnju. Ovo je vjerovatno zbog negativnih reakcija i kritika koje ova praksa izaziva – posebno u evropskim zemljama koje imaju velike muslimanske zajednice. Ova pažnja je porasla posije intervijua jednog afričkog muslimana koji je objasnio način na koji se to izvodi, te je rekao da je to preporučljivo u Islamu. Ovo je uzrokovalo da neke države objave zabranu obrezivanja žena po tvrdnji da je to štetno po njihovo zdravlje.

Pre-Islamska arabija

Prije govora o ovoj praksi u svjetlu Islamskih učenja, potrebno je da znamo da je obrezivanje žena bila praksa u nekim dijelovima afrike od davnina. Posebno u Egiptu, Nubije, Sudana i njihovoj okolici. Prevladavajuća vrsta obrezivanja žena praktikovana u toj regiji poznata je kao faraonsko obrezivanje, i čini se da je razlog za to bila želja ljudi u tim društvima da se oslabi seksualna želja žena kako bi se time osigurala njihova čednost.

Moguće je da se ova praksa raširila na susjedne arapske zemlje iz Egipta te se ovo praktikovalo ponekad ili u najmanju ruku arapi su u ovo bili upoznati prije dolaska Islama. Međutim, nisam došao ni do jednog čvrstog dokaza da su pred-Islamski arapi obrezivali svoje kćerke. Među njima je bilo ljudi koji su ubijali svoje kćerke od sramote koju su donosile, ne imajuću potrebe za obrezivanjem.

Šta je preneseno u Sunnetu?

Postoje neke predaje koje se pripisuju Poslaniku ( Sallallahu ‘alejhi ve sellem) o obrezivanja žena. Od kojih su najvažnije sljedeće:

1. „Obrezivanje je Sunnet za muškarće u pohvaljujuće za žene.“ [ Musned Ahmed (19794)]
Ibn Hadžer el-Eskalani govori u ovom hadisu u el-Talhis el-Habir (4/1407). Ahmed i el-Bejheki prenose ovaj hadis od el-Hadždžadža b. Erta’aha koji ga prenosi od Ebu el-Mulejha a on od Usameha svog oca.
El-Hadždžadž je poznat po korištenju dvosmislenih termina pri govoru o lancu prenosioca i što više nedosljedan je pri pripovjedanju teksta . Nekada citira lanac prenosioca koji je gore naveden a nekada spomene koš jednog prenosioca po imenu Šidad ibn ‘Aws poslije oca od Ebu el-Mulejha. Hadis prenešen na ovaj način nalazimo u Musennefu Ibn Ebi Šejbe, Ibn Ebi Hâtimovom `Ilelu, i Mu`džem el-Teberani el-Kebir.

Na drugim mjestima prenosi hadis od Mehula a on od Ebu Ejuba. Ova predaja se može naći u Ahmedovom Musnedu. Ibn Ebi Hatim ovo spominje u svom el-‘Ilelu i citira svog oca koji stavlja krivnju ili na el-Hadždžadža ili na onog koji prenosi od ‘Abd el-Vahida b. Zijad. El-Bejheki kaže o ‘Abd el-Vahidu „ On je slab prenosilac i njegove predaje su nedovršene.“

U Temhidu, ‘Abd el-Barr kaže: „ovaj hadis ovisi o predaji el-Hadždžadža b. Erta’aha čije se predaje ne mogu koristiti kao dokaz ni u čemu.“
Ovaj hadis prenosi drugi prenosilac pored el-Hadždžadža. Ovo se spominje u Mu`džem el-Teberani el-Kebir i u sunenu el-Bejhekija od Ibn Abbasa do Poslanika ( Sallallahu ‘alejhi ve sellem ). Međutim, sam el-Bejheki kaže za ovaj hadis da je slab kada ga spominje u svome sunenu. Kaže u svom djelu el-Me’rifeh: „ Nije autentičan kao govor Poslanika ( Sallallahu ‘alejhi ve sellem ).“ Prema tome, ovo je slab hadis.

2. Prenosi se da je Poslanik ( Sallallahu ‘alejhi ve sellem ) prošao pored žene koja je obrezivala malu djevojčicu. Uputio je ženu govoreći: „ Podreži, ali ne puno. jer to je svijetlije za lice ( od djevojčice ) i omiljenije mužu.“ [ el-Mu’džem el-Teberani el-Evset ]
Ibn Hadžer el-Eskalani govori i o ovom hadisu u el-Talkis el-Habir ( 4/1407-1408): El-Hakim ga navodi u el-Mustedreku od Ubejdullaha b. ‘Amra koji ga prenosi od Zejda b. Ebi Usejd od Dehak b. Kajs koji kaže: da je u Medini postojala žena po imenu Umu’Atijeh koja je obrezivala robinje, pa joj je Allahov Poslanik ( Sallallahu ‘alejhi ve sellem ) rekao: O Umu’Atijeh „ Podreži, ali ne puno. jer to je svijetlije za lice ( od djevojčice ) i omiljenije mužu.“

Takođe prenosi el-Teberani od Ebu Nu’ajma u el-Ma’rifahu, i od el-Bejhekija sa istim lancem prenosioca osim što Ubejdullah b. ‘Amr ga prenosi od „čovjeka iz grada Kufe“ a on od ‘Abd el-Malik b. ‘Umejr.
El-Mufdil el-‘Ula’i govori: „ Pitao sam Ibn Ma’ina u vezi ovog hadisa i rekao mi je da prenosioca el-Dahaka b. Kajsa ne smatra el-Fahri.“

Međutim, el-Hakim i Ebu Nu’ajm su u njegovog biografiji napitali da je „el-Fahri“.
‘Abd el-Malik b. ‘Umejr je nedosljedan u načinu prenošenja hadisa. Nekada navodi hadis na načio kako je navedeno gore. A nekada prenosi od ‘Atijeha el-Kurejzija i počinje sa riječima: „ U Medini je postojala žena koja se bavila obrezivanjem, po imenu Ummu ‘Atijeh…“ Na ovaj način navodi ga Ebu Nu’ajm u el-Ma’rifah. Nekada počinje hadis i navodi Ummu’Atijeh kao prenosioca ( a ne obrezivača ). Ovako se navodi u Sunenu Ebi Davud.

Ebu Davud [u Sunenu Ebi Davud (5271)] naglašaje: „ da hadis ima nedostatak zbog Muhameda b. Hasana jer je on nepoznat, pa je ovaj hadis slab.“

Ibn ‘Adij i el-Bejheki potvrđuju Ebu Davudovu presudu da je Muhamed b. Hasan ne poznat prenosilac.
‘Abd el-Ghani b. Se’id autor Idah el-Šak sene spaže i govori: “ on je Muhamed b. Hasan b. Se’id el-Maslub.” I on na ovakav način i navodi hadis.

Postoje još dva lanca prenosilaca ovoga hadisa:

1. Ibn ‘Adij ga prenosi od Salim b. ‘Abdullah b. ‘Umer – i el-Bezar ga navodi od Nafia – od Abdullaha b. ‘Umera a on od Poslaika ( Sallallahi ‘alejhi ve selleme ) da je rekao: „ O ženo Medine, čini to lagano, podreži, ali ne puno jer je to omiljenije mužu, i ne poriči Allahovu milost.“ Ovaj tekst je od el-Bezara. U el-Bezarovom lancu prenosilaca se nalazi Mandal b. ‘Ali ko je slab prenosilac. U Ibn ‘Adijevom lancu prenosilaca nalazi se Halid b. ‘Amr el-Kurejši ko je još slabi prenosilac.

2. El-Teberani ga navodi u el- Mu`džem el-Saghir – i Ibn ‘Adij ga takođe navodi – od Ebu Halifah koji ga prenosi od Muhameda b. Selama el-Džemhi od Za’ideha b. Ebi Rukada od Sabita od Enesa sa tekstom kao što je u Sunenu Ebi Davud.

Ibn ‘Adij komentirajući na ovaj lanac prenosilaca govori: „ Jedino Ze’ideh navodi ovaj hadis od Sabita.“
El-Teberani kaže: „ Muhamed b. Selam jedini navodi na ovakav način.“
Sa’leb govori: „ Vidio sam Jahju b. Ma’ina sa još nekim ljudima i Muhamedom b. Selamom i pitao ga je o ovome hadisu dok sam ja gledao.“

El-Buhari govori o Ze’idehu: „ Njegovi hadisi su ništavni.“
Ibn el-Mundhir kaže: „ Ne postoji ispravan kadis o obrezivanju, niti lanac prenosilaca koji se može pratiti.“

U Najl el-Avtar ( 1 / 137-139 ), el-Ševkani raspravlja o hadisu Umu’Atijeh i govori u osnovi iste slabosti koje navodi i Ibn Hadžer.

Obrezivanje žene prema učenjacima Islamskog prava ( fikh )

Zbog slabosti hadisa koji govore o obrezivanju žena – sa prenosiocima koji su poznati za prevaru i sa prenosiocima čiji se hadisi ne uzimaju – učenjaci Islamskog prava su se uveliko podijelili u mišljenjima.
U Hanefijskoj školi postoje dva mišljenja. Neki Hanefijski učenjaci smatraju da je to sunnet za ženu. Drugi smatraju da se to samo smatra pohvalnim djelom. [ pogledajte: el-Fetawa el-Hindijeh i el-Ihtijar li-Tahlil el-Muhtar ]

Učenjaci Malikijske pravne škole smatraju to preporučenom radnjom za žene. Oslanjaju se na hadis od Ummu’Atijeh. [pogledajte: Bulgheh el-Salik li-Akrab el-Mesalik i Ashel el-Medarik Šarh Iršad el-Salik ]
Uša’fijskoj pravnoj školi, obrezivanje je smatrano obaveznim i za muškarce i za žene. Ovo je službeno pravilo u ovoj pravnoj školi. Neki Ša’fijski učenjaci su stava da je obrezivanje obavezno za muškarce a samo sunnet za žene. [ pogledajte: el-Medžmu ]

U Hanbelijskoj pravnoj školi, obrezivanje je smatrano obaveznim za muškarce, a za žene samo pohvalno djelo. Nije obavezno za žene. Hanbelijski učenjak Ibn Kudameh opaža: „ Ovo je stav velikog broja učenjaka. Imam Ahmed je rekao da je ovo više obavezno za muškarce.“ [ el-Mughni (1/115)]
Među suvremenim pravnim učenjacima, el-Sejid Sakim piše: „ Hadisi koji govore o obrezivanju žena su slabi, niti jedan među njima nije autentičan.“ [ Fikh el-Sunnah (1/36)]

Zaključak

Čini se da je obrezivanje žena više kulturalnog porijekla nego Islamskog. Vidjeli smo da su hadisi koji govore o tome, slabi. Prisutnost ove prakse u Egiptu i Nubuji je samo nasljeđe onoga što je bilo prisutno za vrijeme faraona. Ljudima je nekada teško da ostave običaje koji su duboko urezani u njihovu kulturu i tradiciju. Te oni nastavljaju biti prenošeni iz generacije u generaciju.

Još jedan primjer ustaljenosti običaja je da među Indijskim Muslimanima je to što žene plaćaju mehr muškarcima. Ovo je običaj koji se bio prije Islama i koji je po propisima Islama neispravan. Islam zahtijeva da muž plati suprugi mehr. Ipak, ovaj običaj je ostao među Muslimanima Indije i Pakistana, iako prisutnost Islama u Indiji ide nekoliko stoljeća unazad.

Isto tako, Islam je suzbio mnoge običaje prije Islama koji su podčinjavali žene i uskraćivali im njihova prava. Takođe je stao na kraj osuđivanja tuđeg porijekla. Islam je zabranio glasan plač na dženazama. Ipak, ovakvi običaji se mogu vidjeti u mnogim Muslimanskim zajednicama i većinom su smatrana kao dio Islama.

Šafijska pravna škola je bila većinska u Egiptu od svojih početaka. Može biti da su učenjaci Šafijske pravne škole koji su zastupali stav da je obavezno obrezivanje žena bili pod utjecajem prevladavajuće kulture u vjeri.

Nema dokaza da je ova praksa bila raširena među našim pobožnim predhodnicima. Takođe, ova praksa nikada nije bila prevladavajuća u mjestima početka Islama – Meka i Medina i okružujući dijelovi Arabije. Te je izuzetno rijetka. Da je obrezivanje žena bilo potvrđeno od Islamskog prava, bilo bi sigurno praktikovano i zadržano na ovim prostorima.Praktikovano je samo obrezivanje muškaraca, zbog potvrđenog dokaza iz Sunneta da je ovo prirodno za muškarce (fitra).

Zaključujemo da je obrezivanje samo tradicija koja nema osnove u Islamu i da nema ni jednog ubjedljivog dokaza za to. Te je samo običaj koji je dio tradicije u nekim mjestima. Moramo uzeti u obzir da mnogi medicinski doktori to smatraju štetnim za djevojčice koje su podvrgnute operaciji. Na toj osnvi bilo bi nedopustivo pustiti da se ovaj običaj nastavi. U Islamu, čuvanje čovjeka – njegova života i zdravlja – je obaveza. Sve što šteti čovjeku je zabranjeno.

A Allah zna najbolje

Izvor: en.islamtoday.net
Preveo: Ibrahim Muratović
Autor: Šejh dr. AbduRahman b. Hasan al-Nafisah, Urednik časopisa savremene sudske prakse, Rijad.
Obrada: islam-iman.com

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!