Ne dozvoli da upadneš u zamku nepotrebnog nacionalizma

Kad je u pitanju tematika koja govori o patriotizmu i nacionalizmu o tome bi se moglo mnogo toga napisati zbog važnosti same tematike i našeg počesto pogrešnog shvatanja i pogrešnog poimanja i patriotizma i nacionalizma.

Mnogi su muslimani upali u zamku pogrešnog poimanja pitanja nacionalnog pa mu pridali isuviše pažnje nego mu to sam islam daje. Zapostavili su vjeru i ono što je Uzvišeni Stvoritelj propisao a ogromnu energiju počeli trošiti na pitanje nacije i time pretjerali. Jedne su narode uzdigli nad drugim, ne po količini dobročinstva koje ti narodi čine već po pukoj nacionalnoj pripadnosti. To islam ne dozvoljava i tome se protivi.

Islam je internacionalna vjera, objavljene za sve nacije, narode, rase i skupine ljudi podjednako. Svi imaju pravo da se okite ljepotama islama i da uživaju u blagodati Božije vjere. Kod Gospodara su svi ljudi isti, bez obzira na pripadnost i porijeklo. Razlikuju se i vrednuju samo po broju dobrih djela koje učine. Stoga, često potenciranje podjele ljudi po nacionalnoj ili rasnoj osnovi, po islamu je neprihvatljivo.

Ljudi različitih nacionalnosti se međusobno trebaju upoznavati i širiti lijepe kulturološke i običajne navike međusobno, a ne da im ta različitost u nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti bude razlog za podjele, mržnju ili sukobe.

Islam kao vjera objavljena za sve nacije, narode i skupine, po svojoj prirodi objedinjava svoje sljedbenike i potiče kod njih međusobnu ljubav, pažnju, solidarnost i povjerenje. Islam naučava da poštujemo i druge ljude i da prema njima budemo pravedni bez obzira što oni nisu dio tog muslimanskog korpusa, već su izabrali nešto drugo.

Naš Stvoritelj je Jedan. On je stvorio sve ljude i dao im da uživaju u blagodatima života. Na njima je da odluče kojim će putem krenuti, a Njegovo je pravo da im na Sudnjem danu presudi shodno činjenici da li su slijedili Njegovu Riječ ili nisu. On će im na Velikom danu pošteno i pravedno presuditi. Svima. Bez obzira kako su se oni izjašnjavali i koji put izabrali.

Gospodar će na onom svijetu pravedno svakome dati ono što je tokom ovog prolaznog dunjalučkog života i zaradio. Naše je da budemo pravedni i da ne dijelimo ljude po naciji ili etnosu kom pripadaju, već da ih potičemo da budu religiozni, moralni i što veći dobročinitelji koji koriste i sebi i zajednici.

Kao što postoje Arapi islamske, pravoslavne i katoličke ili neke druge vjeroispovijesti, isto tako postoje Amerikanci muslimani, pravoslavci, katolici, budisti i protestanti.

Takav je slučaj i sa nama Evropljanima: Kao što ima Španaca, Francuza i Nijemaca različitih vjerskih ubjeđenja, isto tako imamo i naš Bosanaca / Bošnjaka /, Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Albanaca različitih vjeroispovijesti. Bošnjak može biti i musliman i pravoslavac i katolik, kao što i Srbijanac može biti musliman, katolik ili pravoslavac.

U neko doba mi Balkanci smo po tom pitanju pobrkali lončiće, pa smo vjeroispovijest striktno vezali za naciju ili narodnost, međutim, to u savremenom svijetu ni u kom slučaju nije niti može biti prihvatljivo.

Po nacionalnosti si ono što jesi po mjestu svog rođenja, a tvoje udaljeno porijeklo ili etnos može katkada biti nešto drugo. Međutim, različitosti po nacionalnosti, etnosu ili vjeri, ni u kom slučaju ne smiju biti razlog razjedinjavanja među ljudima. Naprotiv, oni se međusobno trebaju upoznavati i u dobru udruživati, a nikako bježati jedni od drugih.

O tome nam Kur’an šalje jasne i nedvosmislene poruke, a i sama praksa Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., nas uči da ne bježimo od različitosti, već da se međusobno svi trebamo potpomagati u dobru i čestitosti, a izbjegavati sve ono što može štetiti i zajednici i pojedincu.

Svako treba znati ko je i šta je i s ponosom govoriti o tome, ali ni u kom slučaju etnički ili nacionalni predznak ne smije biti preči od vjerskog i od onog ljudskog. Ne smijemo ljude razdvajati po nacionalnosti i time plašiti jedni druge. To je uistinu pogubna rabota.

Ljude trebamo zbližavati u dobru i učiti ih općim univezalnim etičkim vrijednostima u kojima svakako da ima mjesta patriotizmu i rodoljublju, jer je patriotizam pohvalna stvar, ali nacionalizam zbog kojeg dijelimo ljude jedne od drugih, to ni u kom slučaju nije (pohvalna stvar).

Na Sudnjem danu Gospodar nas neće pitati o našoj nacionalnosti ili etnosu. To će za Sudnji dan biti potpuno nebitno. Na Velikom danu ljudi će od strane svog Stvoritelja biti pitani jesu li ispravno Njega obožavali i koliko su dobra na Zemlji učinili.

Sve drugo biće manje važno. Onaj ko bude na ovom svijetu bio zahvalan Bogu, i ko ga čineći dobra djela bude ispravno obožavao, taj će milošću Njegovom biti spašen na budućem svijetu.

O tome jasna kazivanja imamo u Njegovim objavama koje nam je slao preko svojih poslanika.

I za kraj: ljubav prema domovini DA, ekstremni nacionalizam kojim besmisleno huškamo ljude jedne na druge NE.

Vjera u Boga objedinjava sve vjernike i potiče ih na suosjećajnost, darežljivost i dobročinstvo, bez obzira kom nacionalnom korpusu ti ljudi pripadali.

Za Akos.ba piše: Admir Iković