Mušmula, pomalo zaboravljena, a ljekovita kultura

Mušmula se zasluženo vraća na svakodnevne jelovnike zbog obilja hranjivih i zdravih sastojaka.

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je veliki listopadni grm ili malo stablo. Iako prevedeni latinski naziv znači njemačka mušmula, potječe iz jugozapadne Azije i jugoistočne Europe, a u Njemačku su je donijeli Rimljani.

Mušmula ima krupan list i različitog oblika. Lisna drška je kratka. Cvijet je krupan i do 4 cm u promjeru, javlja se na vrhu izdanka kao i u dunje. Plod je najčešće jabučastog oblika. U divljih formi je sitan, 2-3 cm u promjeru, a u boljih sorti 5-7 cm. Čašično udubljenje obrazuje veliku “kupu”.

Ona je samooplodna kultura. Rodne grančice su iste kao i u dunje. Rodni pupoljci se formiraju krajem kolovoza i u rujnu. Cvjetanje je kasno, oko 10 dana poslije dunje, obično krajem mjeseca svibnja.

Što se tiče sortimenta, postoji obična mušmula koja podrazumijeva brojne tipove, mušmula krupnog oblika, krupna nizozemska, kraljevska mušmula i sl.

Ljekovita svojstva
Mušmula se zasluženo vraća u svakodnevne jelovnike zbog obilja hranjivih i zdravih sastojaka.

Terapeutska svojstva mušmule ogledaju se u tome što su truli plodovi vrlo hranjivi, a istovremeno pomažu funkcije skoro svih probavnih organa. Zbog visokog sadržaja korisnih tvari, plodovi mušmule se koriste kao lijek protiv odlijeva krvi. Što se tiče sjemenki, one su posebno značajne kod izbacivanja pijeska iz mokraćog mjehura. Lišće se može koristiti za kuhanje i pripremanje čaja koji se koristi za bolesti štitnjače te bolesti desni.

Agroklub

Portal Svjetlo Dunjaluka