“MI SMO SVOJ ŽIVOTNI PUT PRONAŠLI, OVDJE JE POČETNIČKA PLAĆA SKORO 2.000 EURA”

Od završetka školovanja promijenio sam desetak poslova uglavnom zato što poslodavac nije plaćao ili sam postao višak radne snage ili sam dugi niz godina radio na određeno

Prije samo dva mjeseca, Osječanin Mario Sraga odrađivao je svoj otkazni rok u firmi u kojoj je radio posljednjih osam godina. Naznaka za nekim drugim poslom nije bilo. A onda, kroz razgovor s prijateljem, saznao je za slobodno radno mjesto u Njemačkoj. Spakirao se i otišao.

Glas Slavonije ga je posjetio da provjeri kako se snašao u potrazi za boljom budućnošću. Od Osijeka do njemačkog grada Shwarzacha prevezao ih je uslužnim prijevozom Milorad iz Novog Sada, a s njima se vozio i gospodin iz Sombora koji se vraćao u München na posao.

– Sve nas je natjerala ista muka. Ne odlaze samo mladi, nego i stariji ljudi. Dobiju otkaz, posla nema, a nemaju dovoljno staža ili godina da odu u penziju, ispričao je suputnik.

Što se tiče radnih dozvola, kaže da većina ima hrvatske ili mađarske dokumente.

U živopisnom mjestu Shwarzach skrasio se 34-godišnji Mario Sraga. Osječkoj javnosti postao je poznat po medijskoj najavi svog odlaska i po tome što je progovorio o odnosu poslodavaca prema radnicima, o čemu se inače uglavnom šuti.

– Ne mogu reći da je novac jedini problem. Problem je sve drugo kod nas. Od završetka školovanja promijenio sam desetak poslova uglavnom zato što poslodavac nije plaćao ili sam postao višak radne snage ili sam dugi niz godina radio na određeno, kaže.

DOBIO OTKAZ

Zadnjih osam godina radio je kao komercijalista u velikoj kompaniji, a u svom medijskom istupu prije nekoliko mjeseci pojasnio je da je ondje dobio otkaz, zajedno s još nekoliko radnika, ali je istaknuo da je poslodavac bio fer te da mu je uz otpremninu odlučio platiti i polaganje vozačkog ispita za C kategoriju, nakon čega je otputovao u Njemačku.

– U Hrvatskoj se sve svodi na samovolju menadžera koji umjesto da zaštite zaposlenike, još ih i zakidaju za njihova prava. To nije tako u drugim zemljama gdje posluju te multinacionalne kompanije. Ovdje, u Njemačkoj, kako se dogovoriš s poslodavcem, tako je. Nema sitnih slova koja si trebao čitati u ugovoru, pa si na kraju zakinut za svoja prava i novac. Zaposlenika se poštuje, a odmor i slobodni dani su ‘zakon’. Sasvim neka druga priča, kaže Mario.

Za Marija je sretna okolnost bila što je njegov cimer Zoran Marinković, također Osječanin, prije više od tri godine, ‘prokrčio’ put. Saznavši za slobodno radno mjesto, pozvao je Marija, pomogao mu oko smještaja jer je i sam prošao početničke muke.

– Ostao sam bez posla, a nisam dobio ni otpremninu, Iz tako bezizlazne situacije odlučio sam se izvući odlaskom u inozemstvo i nisam pogriješio. Pa pogledajte gdje živimo? U raju, kaže Zoran zadovoljno se osmjehujući.

Kako objašnjavaju, početničke budu nešto ispod 2.000 eura, ali uz zalaganje, brzo se napreduje što se i finansijski odražava na plaću. Prostran, moderno uređen dvosobni stan, unajmili su za svega 500-tinjak eura, u što su uključene i režije. Kažu da bi mjesečni najam za takav stan u Münchenu bio oko 1.400 eura, no kako obojica rade u okolici, odgovara im stanovati u Schwarzahu, koji je samo sat i pol vožnje udaljen od glavnog grada Bavarske.

No, što je s onima koji se po dolasku nisu dobro snašli ili su bili prevareni? Zoran kaže da situacija nije ni najmanje bajna kad se dolazi preko nekih neprovjerenih agencija. Ističe da ljudi često griješe što zbog neznanja jezika izbjegavaju njemačke poslodavce i onda upadaju u zamke.

UREĐENA DRŽAVA

Osim toga, posao traže u velikim gradovima gdje je skup smještaj, teško ga je pronaći i uglavnom se mora platiti nekoliko mjeseci unaprijed uz dodatan polog. Na kraju to sve završi tako da rade sasvim druge poslove od onih koji su im obećani, ostaju bez plaće i smještaja i vraćaju se razočarani.

Njih dvojica o stalnom povratku ni ne razmišljaju. Ne vide perspektivu u Hrvatskoj, a kao i većina žele živjeti u ‘uređenoj’ državi gdje će se njihov rad cijeniti na odgovarajući način. A za njih je to Njemačka.

Pridošlicama su zadovoljni i u lokalnoj zajednici, potvrdio je to za Glas Slavonije Georg Edbauer, načelnik općine Schwarzacha.

– Ljudi koji dolaze u naše mjesto i naše okruženje su vrijedni ljudi, koji žele raditi, a ne stvarati probleme i nama je drago što su tu. Mislimo da je to za našu zajednicu pozitivno, kaže Edbauer. Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme bilježi se porast dolazaka radnika iz istočne Europe, no smatra da nema bojazni jer su njemačkoj privredi potrebni takvi radnici.
Zanimljivo je i da njemačko stanovništvo bilježi migracije zbog posla – velike tvornice sele svoja postrojenja u Kinu, Indiju i Meksiko. Upravo je gotovo polovica susjednog sela otišla u Meksiko gdje BMW već dugi niz godina ima svoje tvornice. Velik je odljev radnika i u Kinu, kaže mladi Edbauer.

Automobilska industrija najjača je grana od koje živi većina stanovnika tog bavarskog područja. Nekada je bila značajna i proizvodnja piva, pa su u samom mjestu Schwarzach postojale, prije 40 godina, čak dvije pivovare. Danas samo jedna obavlja distribuciju, dok je druga zatvorena.

– Zbog evropskih i novih njemačkih regulativa, došlo je do strukturnih promjena na tržištu rada. Razvoj tehnologije i globalizacija imaju važne implikacije na život građana. Primjerice, u pivarama je nekad radilo preko 2.000 ljudi, a danas je to svega nekoliko desetaka radnika. Stoga se okrećemo novim oblicima zapošljavanja primjerice u zdravstvu i turizmu. Primjetili smo i da nam dolaze mladi ljudi, pa ćemo se usredotočiti na stvaranje boljih radnih i životnih uvjeta za njih, kaže Edbauer za Glas Slavonije.

Razmišljaju li Mario i Zoran o povratku?

– Mi smo svoj životni put pronašli. U Hrvatsku ćemo dolaziti u obilazak rodbine, na godišnje odmore s porodicom, ali za stalno ne vjerujemo, odlučni su.

Autor: Glas Slavonije