Kur’anska kazivanja: Izuj obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva

Piše: Nezir Halilović

Sveta dolina Tuva direktno se dva puta spominje u Kur’anu:

A da li je do tebe doprla vijest o Musau, kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.” A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio! Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen. (Taha, 9.-16.) I drugi put u suri En-Nazi’at: Da li je do tebe doprla vijest o Musau, kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo: “Idi faraonu, on se osilio, i reci: ‘Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?’” (En-Nazi’at, 15.-19.)

Na oba mjesta Uzvišeni Allah nam jasno govori o imenu doline u kojoj je Musa, a.s., primio objavu.

Šta je i gdje je Tuva

El-Kermani u djelu El-Adžaib navodi mišljenje da Tuva znači noć, tj. noću. On također navodi da ova riječ na hebrejskom znači čovjek. (El-Itkan, str 1/403.)

Ibn Ebi Hatim bilježi od Ibn Abbasa da je Tuva ime doline. On također bilježi i predaju da je dobila ime Tuva zato što je u njoj Musaa, a.s., zatekla noć. On od El-Hasana bilježi da je rekao: “To je dolina u Palestini koja se zove Tuva, jer je ona blagoslovljena dva puta.” Od Mubešira bin Ubejda bilježi se da je rekao: “To je dolina u Ejli koja je blagoslovljena i učinjena berićetnom dva puta.” (El-Itkan, str. 2/377.) Kao i skoro sve druge riječi, riječ Tuva u arapskom jeziku ima mnogo značenja. Najistaknutija su: tuva – smotak, svitak, to je pored Sinaja i mjesto u Siriji, slična riječ je “tava”, što znači gladovanje, ali i mješina, kamenjem ozidan bunar itd. Uglavnom, svi jezičari koji to ime smatraju imenom zemlje svrstavaju ga u imenice nepotpune deklinacije, dok oni koji ga smatraju imenom spomenute doline dekliniraju ga. Neki jezičari smatraju da je Tuva nešto dvojno, tj. uzastupno. O tome El-Hasan kaže: “U njemu je dvojnost berićeta i svetosti dva puta.” (Muhtaru es-Sahhah, 1/168.)

Što se tiče blagoslovljenosti te doline, o tome nema nikakve rasprave i neslaganja među ulemom. Svi se slažu da je riječ o blagoslovljenoj, svetoj i čistoj dolini. Međutim, ulema se razilazi u pogledu samog značenja riječi Tuva. Tako jedna skupina učenjaka smatra da njeno ime znači da se radi o blagoslovljenoj dolini čija je svetost zaklonjena, zamotana, tj. skrivena sama u sebi. Druga skupina kaže da to ime znači duplo i da je Musa, a.s., bio dozvan dva puta. Neki kažu da je Tuva ime doline u Šamu koja se nalazi kod brda Tur kojim se Uzvišeni Gospodar svjetova zaklinje u časnom Kur’anu. O razlogu izuvanja obuće u svetoj dolini Tuva Se’alibi iznosi jedinstveno i zanimljivo gledanje. On kaže: “Tekst ajeta dopušta još jedno, po meni, najprikladnije mišljenje, a to je da mu je Uzvišeni Allah naredio da se izuje kako bi ga podučio kulturi i skrušenosti zbog veličine prilike u kojoj se našao, a poznat običaj kod vladara je da se izuva obuća kad im se ulazi, čime čovjek izražava visoki stupanj poniznosti i skrušenosti i Musau, a.s., upravo je po tom osnovu bilo naređeno da se izuje, a mi ne marimo mnogo za detalje da li je njegova obuća bila od kože uginule životinje ili nije. Značenje riječi sveta je da se radi o čistoj dolini.” (Sa’libi, Tefsir, str. 3/25.)

Musa, a.s., u svetoj dolini Tuva

Kao što navode mufessiri, nakon boravka u Medjenu Musa, a.s., poželio je svoje, zato je namjeravo da ih u Egiptu krišom posjeti i obiđe. Kako se navodi, tražio je dozvolu od svoga punca Šuajba, a.s., da napusti Medjen i ode posjetiti majku u Egiptu, pa mu je Šuajb, a.s., dao izun. Kad je krenuo sa svojom porodicom, sa sobom je poveo djecu i stoku koju je tamo u Medjenu, za vrijeme svoga boravka stekao. Oni navode da je na tom svom putu ka Egiptu jedne tamne i hladne noći zalutao, pa nije mogao naći poznati put. Pokušavao je ukresati kresivo, ali mu to nije polazilo za rukom, a mrak i hladnoća postajali su sve jači. Dok je to pokušavao, odjednom je u daljini, u pravcu brda, ugledao vatru kako gori. To brdo bilo je zapadno od njega, tj. na njegovoj desnoj strani. Allah najbolje zna, ali izgleda da je jedino on vidio vatru, jer je vatra bila svjetlo, i ne može ga svako vidjeti. Zato on kaže: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.” Ovo jasno ukazuje da su bili skrenuli s pravog puta i zalutali u toj mrkloj i hladnoj noći. Većina mufessira govori da “kada je Musa ugledao vatru i prišao joj, primijetio je da gori u zelenom bodljikavom drvetu, i što vatra više gori drvo se sve više zeleni, pa se silno začudio i stao. Drvo je bilo u podnožju brda zapadno od njega, tj. sa njegove desne strane, kao što kaže Uzvišeni: A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: ‘O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova!’ I u obraćanju Muhammedu, s.a.v.s.: Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik. Musa, a.s., nalazio se u dolini zvanoj Tuva i bio je okrenut prem Kibli, a drvo mu se nalazilo s desne strane, zapadno od njega. Uzvišeni Gospodar svjetova ga je zovnuo u blagoslovljenoj svetoj dolini Tuva i naredio mu da prvo izuje obuću iz poštovanja i počasti prema tom svetom i blagoslovljenom mjestu, posebno u toj blagoslovljenoj noći. Musa, a.s., izuo je svoju obuću i bacio je iza sebe u dolinu. Ehlul-kitabije navode da je tada vidio svjetlo koje ga je zaslijepilo, pa je, bojeći se da ne izgubi vid, tu stavio ruku na lice, a Allah jedino zna je li to tačno. Bejdavi u svome Tefsiru kaže da mu se upravo te hladne i mračne noći rodio sin, i kaže da je to bila noć uoči petka. Bejdavi dalje kaže da čim je čuo dozivanje, Musa, a.s., je upitao: “Ko to govori?!”, pa je dobio odgovor: “Ja, Allah!” Pa se kaže da mu je tada Iblis ubacio sumnju u srce da mu možda ne čuje glas šejtana, ali je na tu sumnju Musa, a.s., rekao: “Znam da je to zaista Allahov govor zato što ga čujem sa svih strana i svim dijelovima svoga tijela.” On dalje kaže da mu je zatim naređeno da izuje svoju obuću jer je izuvanje obuće čin poniznosti, skrušenosti, odgoja i kulture. Upravo zbog toga svi iz prijašnjih generacija obavljali su tavaf oko Bejtullaha bosi. Pored toga, neki smatraju da mu je obuća bila nečista, a kako se navodi u više predaja bila je napravljena od neštavljene kože divljeg magarca. Posebno je zanimljivo treće mišljenje koje navodi Bejdavi, a to je da je u tome i značenje da treba da od sebe odstrani sva razmišljanja o porodici i imetku jer se nalazi u svetoj i blagoslovljenoj dolini i da je to dio poštovanja prema svetom i blagoslovljenom mjestu. (Bejdavi, Tefsir, str. 4/43.)

O ovome Taberi navodi zanimljivu predaju da je Ka’b vidio kako muslimani izuvaju svoju obuću kada žele da obavljaju namaz, pa je upitao: “Je li to činio i Allahov Poslanik, s.a.v.s.?”, a oni su mu proučili ajete: Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Na to je Ka’b rekao: “Musaova obuća bila je napravljena od kože mrtvog magarca, pa je Uzvišeni Allah želio da ga dotakne svetost.” Katade kaže: “Prenosi se da je njegova obuća bila od magareće kože, pa nakon što ju je izuo došla mu je objava.”

Međutim, tu je i drugo mišljenje koje kaže da Musaova obuća bila od kravlje kože, ali da je Uzvišeni Allah želio da Musa, a.s., svojim stopalima dotakne blagoslovljeno tlo, kako bi do njega dopro bereket te doline. Predaje o tome bilježe El-Hasan i Ibn Džurejdž. Tako je Mudžahidu rečeno: “Ljudi smatraju da je Musaova obuća bila od magareće kože ili od kože uginule životinje, pa je on rekao: “Ne, nego mu je naređeno da svojim stopalima dotakne blagoslovljeno tlo.” Navodeći oba ova stava glasoviti Ibn Džerir kaže: “Ispravniji stav, po nama, je onih koji tvrde da mu je naređeno da izuje svoju obuću kako bi dotakao stopalima zemlju blagoslovljenog tla doline Tuva koja je, kao što se jasno navodi, sveta i blagoslovljena. To kažemo zato što nema jasnih dokaza u ajetima Objave da mu je naređeno izuvanje obuće zato što je bila od magareće kože ili zato što je bila nečista, kao što ni predaja o tome ne potječe iz izvora čiji je sam govor dokaz. S druge strane, u ajetima se jasno ukazuje na svetost te doline u čemu je jasan dokaz da mu je naređeno izuvanje zbog svetosti tog mjesta. Kada bi predaja koju prenosi Ibn Mes’ud, r.a., od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj stoji da je on, s.a.v.s., rekao: “Kada je Uzvišeni Allaha govorio sa Musaom, a.s., Musa, a.s., bio je odjeven u odjeću od vune i ogrnut džubetom od vune, a na nogama je imao papuče od kože nezaklanog magarca”; međutim, u njenom senedu ima nedostataka koji se moraju uzeti u obzir. (Taberi, Tefsir, 16/144.)

Prenosi se od Ka’ba da je rekao: “Znate li zašto je Uzvišeni Allah rekao Musau, a.s., Izuj svoju obuću? Zato što je bila od kože uginulog magarca pa mu je naredio da svojim bosim stopalima dotakne blagoslovljenost i svetost!”

U toj teškoj noći stoka mu se raspršila, ostali su bez vode, pokušavao je upaliti svjetiljku, ali nije mogao. Neki čak kažu da je on bio sam sa ženom a da je govorio u množini iz počasti. Od Ibn Mes’uda, r.a., prenosi se da je rekao: “Drvo je bilo zelena akacija (Acacia gummifera).” Katade, Mukatil i El-Kelbi kažu da se radilo o vučijem trnu, poznatom i pod imenom vučac (Lycium arabicum), dok Vehb kaže da je to bilo grm divljeg slaka (Convolvulus althaeodes). Mufessiri dalje kažu da ono što je vidio Musa, a.s., nije bila vatra, nego da je to bila svjetlost za koju je upotrijebljena riječ vatra, samo zato što je Musa, a.s., mislio da se radi o vatri. Velika većina mufessira smatra da je to bila svjetlost Silnoga Gospodara i to je stav Ibn Abbasa, Ikrime i dr. Se’id bin Džubejr rekao je: “To je bila prava pravcata vatra i vatra je jedan od Allahovih hidžaba. U kazivanju se navodi da je Musa, a.s., uzeo nešto suhe trave i uputio se prema drvetu i kad god bi se približio vatri, ona bi se povukla, a kada bi se odmakao, ona bi mu se približila, pa je potpuno zbunjen zastao i tada je čuo meleke kako čine tespih, pa se i na njega spustila smirenost i tada je dozvan: “O Musa, Ja sam Tvoj Gospodar!…” (El-Begavi, Tefsir, 3/213.)

Allahove riječi: Nema boga osim Mene!

Ebu Šejh bilježi od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na džennetskim vratima stoji natpis: Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema;neću kažnjavati onoga ko ih izgovori!”

Mudža’a bin Ez-Zubejr jedne je prilike došao u posjetu kod Hamze bin Hubejba i zatekao ga kako plače.

On priča: “Upitah ga: ‘Zašto plačeš?’, a on reče: ‘Kako da ne plačem kad sam sinoć sanjao kako pred Uzvišenim Allahom polažem račune, pa mi je Gospodar svjetova rekao: – Hamza, uči Kur’an onako kako sam te naučio! Ja sam skočio, a On mi je rekao: – Sjedi! Ja zaista volim one koji se druže s Kur’anom!, te počeh učiti Kur’an i učio sam sve dok nisam došao do sure Taha. Kada sam proučio ajet: Tuva. Tebe sam izabrao…, On mi reče: – Jasnije prouči! Pa sam ja jasnije proučio: Tuva. Tebe sam izabrao… Zatim sam učio sve dok nisam došao do sure Jasin, pa kada sam krenuo da učim proučivši: …po objavi Silnoga i Samilosnoga, Gospodar reče: – …po objavi Silnoga i Samilosnoga, o Hamza, tako sam Ja rekao i tako sam poučio meleke Hameletul-Arš da ga uče i tako ga uče svi učači. Zatim je naredio pa su donijeli i ukrasili me narukvicama, a On reče: – Ovo je za tvoje učenje Kur’ana! Zatim je naredio da donesu pojas, pa mi je ogrnut pojas, a On mi reče: – Ovo je za tvoj post! Zatim je naredio da donesu krunu, pa mi je stavljena na glavu, a Silni i Samilosni je rekao: – Ovo je za tvoje učenje ljudima i poučavanje ljudi Kur’anu. O Hamza, nikada ne zapostavljaj učenje Kur’ana, jer sam ga Ja objavio kao objavu.

Pa zar da me korite što plačem?’” (Tehzibul-kemal, 7/321.)