KAKO NAM JE UZVIŠENI MNOGOSTRUKO VRATIO UDJELJENU SADAKU

Pola-pola značilo je da ćemo pola svoje imovine dati za porodice pogođene poplavom, a da ćemo pola imovine ostaviti za svoje potrebe, s obzirom na to da imamo jednogodišnje dijete. Imali smo 40 KM, nekoliko vreća sa robom i nešto starog namještaja, i to je bilo sve, nismo posjedovali ništa više, a prije svega nekoliko dana iselili smo iz stana jer nismo imali dovoljno novca da plaćamo kiriju…

U majskim noćima 2014. godine nisam lahko mogla zaspati, jedan dio noći provela bih brinući se za onima koji su zbog poplava ostajali bez svega što su sa mukom stekli i imali. Iz vlastitog iskustva, veoma sam dobro znala šta znači biti bez vlastitog doma i najbolje znam kako je u teškoćama, kad dođe vrijeme da se pitaš kud sad sa sobom i svojom porodicom… Tako je u zemlji Bosni, teško je steći vlastiti dom ili bolje rečeno ” nemoguće. Dok su me preplavljali razni osjećaji, saosjećanje, razumijevanje, muž me obavijestio da se skuplja pomoć za stanovništvo pogođeno poplavama i da bismo svakako trebali dati onoliko koliko smo u mogućnosti.

To je za nas bila rutina, dijeliti, elhamdulillah. Dobro se sjećam trenutka kada me muž upitao: “Koliko?”, i kad sam ga pogledala i rekla: “Šta ti misliš?” Muž se nasmijao, a kada sam vidjela njegov osmijeh i ja sam se sama nasmiješila. Allaha mi, bio je to trenutak iskrenog zadovoljstva i ponosa, a muž je dodao: “Pola-pola! Elhamdulillah!”, i nastavili smo se smijati iskreno i sretno.

Pola-pola značilo je da ćemo pola svoje imovine dati za porodice pogođene poplavom, a da ćemo pola imovine ostaviti za svoje potrebe, s obzirom na to da imamo jednogodišnje dijete. Imali smo 40 KM, nekoliko vreća sa robom i nešto starog namještaja, i to je bilo sve, nismo posjedovali ništa više, a prije svega nekoliko dana iselili smo iz stana jer nismo imali dovoljno novca da plaćamo kiriju.

Iskreno smo se smijali jer smo znali da nas neko posmatra, Onaj koji zna svaku istinu i koji je obećao da će vratiti mnogo, mnogo više. Smijali smo se jer smo znali da će trenutak našeg teškog stanja prestati i to tako što ćemo pomagati i dijeliti, sa čvrstim ubjeđenjem da Allah svakog trenutka može odlučiti da ispuni dato obećanje da će onaj koji dijeli sadaku i pomaže dobiti mnogo više nazad. Znači, nije bilo upitno da li ćemo dobiti mnogo nazad i uživati bez svakodnevnih briga, nego je bilo samo pitanje da se malo strpimo jer Allah najbolje zna kad želi ispuniti dato obećanje.

***

I danas, nepune dvije godine poslije toga, u februaru 2016. godine, moj muž i ja uživamo u životu bez briga. Svakodnevno pitanje: “Kako sutra?”, za nas je prošlost. Iskreno, kada sjednem za stolom punim hrane, kad obučem novu odjeću, kad se okupam u toplom kupatilu, često se sjetim prošlih dana. Jako je lijepo prati suđe toplom vodom i predivan je osjećaj djetetu kupiti novu igračku ili slatkiš… Elhamdulillah, ništa nam ne nedostaje! Allah ispunjava Svoja obećanja, On je Onaj koji sve posmatra i sve zna.

Allah je savršen Gospodar i On ne može da vas odbije ako Mu se iskreno prepustite i imate povjerenje u Njega. Dijelite sadaku! Kad osjetite bol ” dijelite sadaku, kad osjetite glad ” dijelite sadaku… dijelite!

Slavljen neka je Onaj koji nam je, jezikom Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao obećanje kroz hadis koji prenosi Ebu Hurejra: “Ko od mumina otkloni neku dunjalučku brigu ili nevolju, Allah će od njega otkloniti brige na Kijametskom danu. Ko nekome olakša teškoću, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije nekome sramotu, Allah će njega pokriti i na dunjaluku i na ahiretu. Allah je robu na pomoći sve dok rob pomaže svome bratu.” A Allah je Onaj koji ispunjava dato obećanje!

Tekst poslala sestra S. A.

num.com