Kako islam gleda na lov i ribolov

Islamski učenjaci su jednoglasno stali na sta­novište da je lov dozvoljen ako postoje realne potrebe za hranom, odjećom, obućom, uništavanjem štetočina ili neki drugi opravdan razlog

Imajući u vidu da je na pragu sezona lova, kao i da se jedan veći broj muslimana bavi lovom i ribolovom, a bezuslovno se pokoravaju odredbama Allaha i Njegova Poslanika, smatram za vrijedno u nekoliko riječi iznijeti Kur’ansko-sunnetski stav po ovom pitanju. Svi muslimanski učenjaci, kada proučavaju ovo pitanje, polaze od jedne bitne pretpostavke, a ta je, da je islamski stav u pogledu lova i ribolova regulisan u osnovnim izvorima islama Kur’anu i Sunnetu. Kur’ansko-sunnetsko kazivanje posebno tretira lov; objašnjavajući šta je dopušteno a šta zabranjeno; šta je obavezno a šta preporučljivo kada je lov u pitanju. Veoma je bitno da vjernik – lovac, stalno ima na umu da je Allah dž. š., Izvor i Utok svega postojećeg; cijeli kosmos je Njegovo djelo, u svim formama i sa svim svojim redom. Kada vjernik dostigne ovu spoznaju shvatiće blagodati svoga Gospodara koji kaže: «I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.» (S. El-Džasije, ajet 13.)

Kur’an poziva čovjeka da proživi svoj život, ne lišavajući sebe ni­čega što mu je potrebno, izuzev, onoga što je zabranjeno i što pričinjava odvratnost i gađe­nje. Allah dželle šanuhu je, za dobro čovjeka, zabranio neke od tih stvari, a uzroke i razloge te zabrane objasnio. Područje harama je, ustvari, jako suženo, dok je područje halala prostrano do neslućenih granica, što se da vidjeti iz riječi Muhammed alejhisselama: «Ono što je Allah u Svojoj Knjizi dozvolio – to je halal, a ono što je zabranio – to je haram. Ono što je prešutio – to je ‘afw; obilna milost i pošteda, pa primite od Allaha Njegov obilni oprost, …». (El-Hakim i El-Bezzár su ovaj hadis svrstali u sahih hadise).

Islamski učenjaci su jednoglasno stali na sta­novište da je lov dozvoljen ako postoje realne potrebe za hranom, odjećom, obućom, uništavanjem štetočina ili neki drugi opravdan razlog. Međutim, ako se to čini iz čisto sportskih motiva ili iz hobija, da se životinji oduzme život – onda je takav lov po islamu zabranjen. Naprosto zbog toga što islam ne odob­rava uništavanje života životinja i ptica samo radi provoda i zabave. Oružje kojim lovimo treba da ispunjava uvjete a to su: da probode tijelo i da na njemu napravi smrtonosnu ranu; ako se životinja usmrti samo udarcem tupog predmeta, njezino meso muslimanu nije dozvoljeno. Ali, ako se tijelo životinje probode, pa makar i tupim predmetom ulov je halal – dozvoljen. Islam nalaže, ukoliko je moguće životinju zaklati, onda se to mora učiniti bez pogovora. Lov je dozvoljen oružjem kojim se zadaje rana, kao: bodež, strijela, koplje, puška, pištolj ili bilo koje drugo vatreno oružje, jer se metak duboko zarije u tijelo životinje. Međutim, prema uputama Muhammed a. s. kada se lovi mora se proučiti Bismilla, i to: kad se baca koplje, odapinje strijela, okida iz vatrenog oružja, zamahne nožem i slično. Mnogi ashabi su postavljali pitanja Muhammed a. s. po pitanju lova, pa na ta pitanja odgovara Njegov Stvoritelj Allah dž. š. koji kaže: »Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: »Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas naučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune. » (El-Ma’ide, ajet 4).

Ako se u lov ide sa kerom, sokolom ili kojom drugom životinjom, lovac će prije puštanja životinje u lov i hajku proučiti Bismillu, jer nam to izričito naređuje Allah dž. š. riječima: «… i spomenite Allahovo ime pri tome, …». Međutim, ako se desi da neko zaboravi proučiti Bismillu dok baca koplje, dok nišani ili šalje svoga kera, to može nadoknaditi tako što će Bismillu proučiti prije početka jela, za sofrom. Prema Ebu Hanifi, ako bi čovjek zaboravio da izgovori Bismillu, u tom slučaju bi lovina bila dozvoljena za jedenje, ali ako bi to na­mjerno izostavio, onda je ulovljenu divljač jesti zabranjeno – haram.

Životinja za lov mora biti dresirana i da uhvati lovinu za svoga vlasnika, a ne za sebe. Dresiranje životinja je dobro poznat pojam. Dresirana životinja mora biti pod kontrolom svoga vlasnika tako da se odaziva na njegov poziv; kada je pošalje po ulov, da ga donese; i kada joj izdaje naredbe, ona te naredbe učini. Lovački pas treba biti dobro dresiran, uvijek pod kontrolom svoga vlasnika. Lovljenje životinje za svoga vlasnika znači da životinja koja čovjeku pomaže pri lovu ne jede ono što ulovi za svoga vlasnika. Muhammed a. s. je rekao: «Ako pošalješ svoga kera u lov na divljač i on pojede išta od ulova, tada ne jedi to meso, jer je ker to ulovio za sebe a ne za tebe. Ali, ako pošalješ kera u lov i on ubije lovinu i pritom ne pojede ništa od ulova, ti to meso možeš jesti jer je on to ulovio za svoga vlasnika» (Ahmed, El-Buhari i Muslim).

Što se tiče dijela hadisa u kojem se kaže da je haram jesti meso ulovljene životinje, ako je istu jeo pas, islamski učenjaci se jed­noglasno slažu u tome da je haram – strogo zabranjeno jesti meso divljači koja je ulovljena pod takvim okolnostima.

Lov prema islamu je dozvoljen pod navedenim uslovima, kao i to, da su psi koji ulove divljač specijalno obučeni za to, a ne da ih love radi gladi ili pak zbog njihove neobuzdanosti, te da tu divljač isključivo hvataju i love za njihova gospodara, zatim, da se prilikom puštanja psa na žrtvu ili lovlje­nje ima spomenuti Allahovo ime, jer se time stalno ima na umu činjenica da je Allah, dž. š., darovatelj života kao i povlaštenog položaja koga čovjek ima u svijetu. Allah dželle šanuhu poziva ljude da jedu zdravu i dobru hranu a da se klone četiri vrste zabranjene hrane koja je spomenuta u Kur’anu sura El-Bekare, 173. ajet koji glasi: «On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. …«, istina o ovim zabranama Allah dželle šanuhu u suri El-Ma’ide još detaljnije govori pa kaže: «Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano,*… « (S. El-Ma’ida, 3. ajet). Riječi Uzvišenog Allaha: «zabranjuje vam se strv» odnose se na sve domaće i divlje životinje i to životinje koje umru prirodnom smrću bez klanja ili ulova, a stoga što u sebi imaju štetnu krv koja se sakupila u nutrini, pa je štetna za vjeru i tijelo; «i krv», odnose se na krv koja otječe prilikom klanja; «i svinjsko meso» – riječi se odnose na domaću i divlju svinju, a meso uključuje sve njene dijelove; «i ona koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime» tj. ona pri čijem je klanju spomenuto nečije drugo ime, a ne Allahovo ime. Bez obzira što nam je kao muslimanima mnoštvo životinja halal, ako su zaklane bez pominjanja Bismille, automatski su nam haram – zabranjene. Allah dželle šanuhu dalje veli: «i koja je udavljena» tj. ona koja ugine davljenjem namjerno ili slučajno – zabranjena je. To su životinje stradale davljenjem ili su udarene tupim predmetom i poslije toga uginu. Isti je slučaj i ako pas svojom težinom ubije životinju, a bez da smo je mi pogodili, – meso je haram; «i koja je strmoglavljena» tj. ona koja padne sa neke visine ili visokog mjesta, pa tako ugine – ona nije dozvoljena; «i rogom ubodena» tj. koja ugine od uboda roga druge životinje i ona je zabranjena, pa makar joj rog napravio ranu iz koje je krv istekla; «ili od zvijeri načeta – osim ako ste je preklali» tj. ona na koju napadne lav, leopard. tigar, medvjed, vuk, pas, … i načnu je i ona ugine – i ona je zabranjena; «osim ako ste je preklali» vraćaju se na onu za koju je sigurno da će uginuti, ali pokazuje očite znake života i čijim klanjem se može preduhitriti smrt, te riječi: «i koja je na žrtvenicima žrtvovana» jer, Allah dželle šanuhu strogo zabranjuje idolopoklonstvo.

«Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete…» El-Ma’ide, ajet 96). Svi komentatori Kur’ana, kao i muslimanski pravnici (fakihi), jednoglasno se slažu u tome da izraz «u moru lovite» ima širi smisao; drugim riječima kazano, on podrazumijeva lovljenje ribe i drugih životinja koje žive ne samo u moru, nego u rijekama i jezerima. Prema tome, riječi Allaha dželle šanuhu u ovom kur’anskom ajetu imaju općenito značenje, one ništa ne ograničavaju. Sve morske životinje – dakle one koje žive u vodi i izvan vode ne mogu opstati, muslimanima su dozvoljene – halal. Bez razlike na koji način se došlo do njih, da li su iz vode izvađene žive ili mrtve, cijele ili u komadima i bez obzira da li ih ulovio musliman ili nemusliman. Allah dželle šanuhu je široko razastro svoju milost nad svojim robovima dopustivši im da jedu meso svih morskih životinja – a da nije uvjetovao šeri’atsko klanje kao kod drugih životinja. Čovjeku je data sloboda da ih ulovi kakvom hoće opremom i uređajima izbjegavajući samo bespotrebnu grubost koliko god je to moguće. Međutim, treba imati na umu mišljenje imama Ebu Hanife koji zastupa tezu da riba koja je uginula u vodi ne može biti dozvoljena za jedenje. njegovo mišljenje nije u suprotnosti sa kur’anskim ajetima i hadisima, jer treba razumjeti njegovu poruku u kontekstu zagađenosti ljudske sredine, a posebno vodá što drugi islamski autori nisu imali u vidu. Ukratko, po Ebu Hanifi, ribe koje su uginule u vodi usljed otrova – hemijskih zagađenja, u morskom (vodenome) talogu nisu dozvoljene za jedenje, jer su kao takve štetne po zdravlje. Njegovo mišljenje je za nas – posebno zanimljivo, jer je u duhu savremenih ekoloških razmišljanja u ovom pravcu. Na temelju Kur’ansko-sunnetskih poruka i razmišljanja muslimanskih mislioca, može se zaključiti da je dozvoljena riba koja je prirodno uginula, dok je riba kao i druge životinje koje žive i uginu u vodi usljed hemijskih i drugih zagađenja zabranjena.

Imajući na umu brojne ajete i hadise koji veoma jasno objašnjavaju sva važ­nija pitanja, oko lova i ribolova, odnosno način postupanja sa ulovljenim plijenom, musliman mora da zna šta je u duhu Kur’ana i Sunneta dozvoljeno – halal, a šta je zabranjeno – haram jesti. Braćo u islamu, posebno vi koji se bavite lovom i ribolovom strogo vodite računa o ovim propisima i ne dozvolite da eventualno sebe i svoje porodice hranite haramom. Jer, haram hrana kola kroz krv i ostavlja dubok i poguban trag na nama i našim porodicama.

Preporod

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!