Da li će Sjeverna Koreja za SAD biti novi Irak?

Washington Post je 30. januara objavio je bombu: Victor Cha, koga su mnogi već vidjeli na poziciji američkog ambasadora u Južnoj Koreji, odbio je ponudu Bijele kuće za taj posao.

Cha, tvrdolinijaš, poznat je dobro u Washingtonu i u redovima južnokorejskog establišmenta po velikoj vjeri u sankcije protiv Sjeverne Koreje. Po obrazovanju akademik, radio je kao direktor Odjela za azijska pitanja u Vijeću nacionalne sigurnosti tokom Busheve administracije.

Cha nije bio idealni kandidat iz perspektive južnokorejske Vlade lijevog centra koja je trenutno zauzeta sa pokušajem uspostavljanja novih veza sa Sjevernom Korejom. No, izvještaji kako je Chaova nominacija otkazana jer nije podržavao takozvanu vojnu opciju „krvavog nosa“ – nanošenje ograničene štete kao upozorenje režimu u Pjongjangu, dolaze kao šok.

Oni nagovještavaju kako je američki predsjednik Donald Trump možda daleko više nesmotren nego što ga takvim smatraju.

Pošteno je reći kako Trump nije ublažavao priču prema Sjevernoj Koreji otkako je preuzeo ured prošle godine. On je sjevernokorejskog lidera Kima Jong-una nazivao raznim imenima, od „bolesnog psića“, preko „malog raketnog čovjeka“ do „niskog i debelog“ što je ponukalo Pjongjang da pokrene svoju propagandnu mašineriju.

Pored uvreda na Twitteru, pokrenuta je protiv režima i taktika strašenja. Trump je prijetio kako će pustiti „vatru i bijes“ na Sjevernu Koreju, a za pregovore je kazao kako su gubitak vremena. Trump je također mobilizirao ratne brodove i bombardere da patroliraju blizu teritorije Sjeverne Koreje. A Južna Koreja i SAD održali su „ogromne“ vojne vježbe u avgustu i decembru prošle godine.

Naredni nivo tenzija

Washington je uspješno izlobirao mnogo jače sankcije Pjongjangu na Vijeću sigurnosti UN-a i izazvao gnjev Kima.

Dosadašnje ponašanje Trumpove administracije, bez obzira koliko nije mudro, može biti racionalizirano do određenog stepena kada se uzmu u obzir brojna sjevernokorejska lansiranja projektila i nuklearni eksperiment tokom 2017. godine. Jedna od tih raketa, kako navode mnogi eksperti i sjevernokorejska propagandna mašinerija, interkontinentalni balistički projektil (ICBM) koji može doseći kontinentalni dio SAD-a.

No, sada se čini kako je Trump odlučan okršaj podići na naredni nivo.

Prvog januara, međunarodni mediji su bili puni natpisa o saopćenju Kima Jong-una o interesu u slanju sjevernokorejske sportske delegacije na Olimpijske igre u Pyeongchang u Južnoj Koreji. Dvije Koreje su održale sastanak u Demilitariziranoj zoni (DMZ) 9. januara i potvrdili učešće Sjeverne Koreje na Igrama.

Od tada su održani brojni sastanci i oni su umanjili tenzije na poluotoku iako su izazvali nelagodu u nemalom dijelu južnokorejske populacije zbog, kako kažu, pretjeranog ugađanja neprijatelju.

Iako se čak navodi kako je Trump nazvao nastavak međukorejskih kontakata dobrim stvarima, potpredsjednik SAD-a Mike Pence navodno je kritizirao ovakav razvoj situacije, te rekao kako će Sjeverna Koreja „oteti“ Olimpijske igre za svoju „propagandu“.

Jasno je kako Washingtonu nije ugodno sjediti i gledati kako se međukorejske stvari razvijaju bez njegovog učešća.

Ruski rulet sa tuđim životima

Istog dana kada je odluka Chaa postala javna, Trump je održao svoje prvo Obraćanje naciji pred Kongresom gdje je dugo govorio o Sjevernoj Koreji. Mnogi komentatori iz SAD-a su primijetili sličnost između njegovog i govora Georgea W Buha početkom 2000-ih kada je opravdavao invaziju na Irak. Poput Busha, Trump je doveo u pitanje kredibilitet i legitimitet režima, uz isticanje prijetnji koje on predstavlja SAD-u te kako možda ističe vrijeme za rješavanje tog problema.

U međuvremenu, New York Times je 1. februara objavio kako Bijela kuća želi da Pentagon napravi detaljne planove za vojni napad na Sjevernu Koreju – nešto što Ministarstvo odbrane oklijeva uraditi iz straha da bi Trump to zapravo i iskoristio.

Ranije sam kazao kako mnogi u Washingtonu smatraju kako je rat neizbježan. Sada, moj kolega Steven Borowiec navodi u svome članku kako isto osjeća: „U Seulu, gdjegod da se novinari ili diplomate skupe na piće nakon posla, skoro uvijek je tema razgovora, ako ne ‘da li će’, onda ‘kada i gdje će’ Trumpova administracija pokrenuti rat sa Sjevernom Korejom“.

Naravno, niko ne može u potpunosti odbaciti mogućnost kako Trumpovo huška na rat kako bi uplašio Kima Jong-una da napravi ustupke, no da li je Trump – biznismen koji je šest puta proglasio bankrot – zaista tako dobar u dogovorima? Ili će njegova luda hrabrost gurnuti Korejski poluotok u rat?

Trump se igra ruskog ruleta sa korejskim životima, kao i životima svih onih koji tamo žive. „Tamo je 230.000 Amerikanaca u Južnoj Koreji“, napisao je Victor Cha 31. januara u tekstu mišljenja za Washington Post. „Predsjednik bi doveo u opasnost američko stanovništvo jednog osrednje velikog američkog grada… na osnovu pretpostavke kako će ludi i nezastrašivi diktator biti racionalno umiren prikazivanjem američke kinetičke sile“, dodao je.

Pitanje južnokorejskog lidera

Dio južnokorejskih medija kao da je u stanju nevjerice, ako je suditi po člancima kako oni tvrde – pozivajući se na „visokopozicionirane američke zvaničnike“ – kako Chaovo odbijanje pozicije nije zbog razlike u političkim stavovima ili se pozivaju na glasnogovornicu State Departmenta koja kaže kako Cha nikada nije bio ni nominiran za posao ambasadora. I ja ne mogu takve medije kriviti što žele ignorirati stvarnost.

Sada je teret na korejskom predsjedniku Moonu Jae-inu. Iako je žestoko podržavao mjere pritiska koje je predvodio SAD na Sjevernu Koreju otkako je došao na vlast prošlog maja, Moon je bio onaj koji je pozvao Sjevernu Koreju da se pridruži Olimpijskim igrama kako bi došlo do smanjenja tenzija. Također, on je rekao kako zdrav razum nalaže kako neće biti rata bez pristanka Južne Koreje, što znači ne ratu uopće.

No, nije u potpunosti jasno da li on ima sposobnost zaustaviti SAD ako Trump odluči pokrenuti napad ili dovesti Washington i Pjongjang za pregovarači sto – što domaći mediji navode kako Moon želi postići u bliskoj budućnosti.

Trump je možda u pravu kada kaže kako vremena ponestaje. Ali ne u zaustavljanju Sjeverne Koreje da ima ICBM sa nuklearnom bojevom glavom, već da se SAD zaustavi od pokretanja novog ludog sukoba na svijetu.

„U međuvremenu, ispratit ćemo Olimpijske igre i možda nešto dobro dođe od njih. Ko zna“, kazao je Trump 2. februara.

To je mali prostor za mogućnosti. Poslije Igara, sve je moguće.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera