ČOVJEČE, ŽIVIŠ, A UMRIJEĆEŠ…

Čovječe, živiš, a umrijećeš…
Smiješ se, pa plačeš!
Stvoren si, a tvrdiš da Stvoritelja nemaš…pa, da li je to pametno?!

Kada bi se čovjek samo rađao i umirao, i da nakon smrti ništa više nema, tek pusta zemlja, zaista bi to velika nepravda bila…
Sve sileđije, ubice i zulumćari, bili bi tako amnestirani i pohvaljeni za svoje prljave rabote…šta ih spriječava, onda, da ne rade to što rade i šta ih afirmiše i motiviše da budu moralni i krijeposni?
Razum protestvuje protiv ovoga, duša se buni zbog ovakvog rezona!

I, uistinu, kada ne bi postojao Sudnji dan kada ćemo se svi ponovno okupiti i račun polagati, onda ovaj život nikakvog smisla ne bi imao…

Samo…taj sud će biti pravedan do bola..nikome se nepravda učiniti neće, ni koliko je trun jedan niti manje od toga…

Zato-GOSPODARU NAŠ, NISI TI OVO UZALUD STVORIO! SLAVLJEN SI, SAČUVAJ NAS PATNJE U VATRI DŽEHENNEMSKOJ!!

Prof. Sanin Musa