AKO DOŽIVI 93 GODINE, KARADŽIĆ BI MOGAO NA SLOBODU

Može to tražiti nakon 30 godina odslužene kazne, a još gori scenarij bio bi ako se nakon gašenja MICT-a na ovakve osuđenike budu primjenjivali samo nacionalni zakoni.

Iako su se odmah nakon izrečene doživotne robije krvniku Radovanu Karadžiću pojavila tumačenja da on neće moći tražiti izlazak na slobodu, praksa ipak pokazuje nešto drugo.

Meronovo pravilo

Tako je Stanislav Galić, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS, koji kaznu doživotnog zatvora izdržava u njemačkom Frajburgu, nakon što je od hapšenja u decembru 1999. u zatvoru proveo 15 godina zatražio 2014. da bude oslobođen. Prema njemačkim zakonima, 15 godina je minimum koji doživotni osuđenik mora odslužiti da bi tražio prijevremeno puštanje.

No, tadašnji predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron (Theodor) odbacio je Galićev zahtjev i prvi put definirao pravila u ovakvim slučajevima. Suština je da je doživotni zatvor najteža kazna koju izriču tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu te osuđeni na tu kaznu ne mogu biti oslobođeni ranije od onih kojima su odmjerene vremenski ograničene kazne od, naprimjer, 20, 30 ili 40 godina.

Kako takvi osuđenici mogu biti oslobođeni nakon izdržane dvije trećine kazne, oni koji su osuđeni doživotno ne mogu računati na prijevremeno oslobađanje prije isteka dvije trećine najduže vremenske kazne koju su izrekli međunarodni sudovi. Ta kazna iznosi 45 godina zatvora i izrečena je jednom od osuđenih u Aruši. Tako oni koji su u Hagu i Aruši osuđeni na doživotne kazne, u zatvoru moraju provesti najmanje 30 godina da bi mogli podnijeti zahtjev za prijevremenu slobodu.

Ako ovakva odredba bude važila i nakon prestanka rada MICT-a, to bi značilo da je teoretski moguće da Karadžić, koji sada ima 74 godine, a odležao je 11, za 19 godina, ako bude živ, stekne pravo na prijevremenu slobodu i izađe u svojoj 93.

Evropska konvencija

Aktivista za ljudska prava iz Prijedora Edin Ramulić, dugogodišnji istraživač i dokumentarista ratnih zločina, u izjavi za “Avaz” kaže da će mnogo toga ovisiti o zemlji u kojoj Karadžić bude izdržavao kaznu.

– Hag ima listu zemalja u čije se zatvore šalju pravosnažno osuđeni haški osuđenici i u ovom se trenutku ne zna gdje će Karadžić biti upućen. Inače, haški osuđenici imaju pravo na ustupke poput onih koje je dobila Biljana Plavšić, pa je ležala u Norveškoj, u čijem su zatvoru uvjeti mnogo lakši nego u Španiji – kaže Ramulić.

Prema njegovim riječima, trenutno se ne zna ni do kada će postojati Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MICT) u Hagu i hoće li se zemlja gdje Karadžić bude izdržavao kaznu imati kome obratiti u slučaju njegovog zahtjeva za puštanje na prijevremenu slobodu ili će primijeniti nacionalno zakonodavstvo.

– To je različito od države do države, a u nekim državama i ne postoji kazna doživotnog zatvora. Evropska konvencija za ljudska prava predviđa da se osuđenicima na doživotnu robiju mora pružiti mogućnost prijevremenog puštanja. Kada bi Karadžić, primjerice, služio kaznu u Njemačkoj, on bi već za četiri godine mogao tražiti prijevremeno puštanje. Praksa je, dakle, različita, ali dok postoji MICT, primjenjivat će se pravilo da haški osuđenici pravo na prijevremenu slobodu mogu tražiti nakon 30 odležanih godina – kaže Ramulić.

U režimu Tribunala

Advokatica Vasvija Vidović za “Avaz” također je potvrdila da je moguće da Karadžić traži prijevremenu slobodu kada odsluži 30 godina zatvora.

– Bez obzira na državu gdje služi, on je u režimu Međunarodnog tribunala – smatra Vidović.

Portal Svjetlo Dunjaluka